Božić - potrošačka groznica ili istinska radost?!

kupovina-1274485936

Gledajući po Otajstvu, najvažniji je kršćanski blagdan zapravo Uskrs. Božić je ipak u životima svih nas, vjerojatno zbog popularizacije, možda neke snježne idile ili poklona, omiljeniji i popularniji blagdan nego vrijeme odricanje kroz Korizmu koje donosi blagdan Uskrsa. Riječ Božić u našem hrvatskom jeziku umanjenica je riječi Bog, a zapravo znači rođenje Boga (Isusa Krista) ili bolje rečeno Njegovo utjelovljenje, gdje je uzeo tijelo čovjeka. Možda svima nama, ali svakako i čitavom svijetu, blagdan Božića je poznat i kao Christmas. I to je skraćenica iz engleskog jezika i iz sintagme Christ`mass, odnosno Kristova Misa. Većina kršćanskog puka slavi Božić 25. prosinca po Gregorijanskom kalendaru, dok braća pravoslavci ili vjernici Istočnog obreda slave ga po Julijanskom kalendaru tek 7. siječnja. Prema crkvenom shvaćanju i dokazima blagdan Božića se počeo slaviti već u 4. stoljeću u Rimu, za to vrijeme središnjem mjestu kršćanskog svijeta. Do danas nije sasvim jasno zašto je baš odabran 25. prosinca. Mnogi su crkveni oci i teolozi došli do zaključka da se toga datuma u Rimu, koji je još uvijek bio poganski, slavilo rođenje boga Sunca. Nekako s tim povezano, Crkva je željela potisnuti, izbrisati taj poganski praznik, te su kršćani koji su bili jako mali u to vrijeme, počeli slaviti rođenje i utjelovljenje Boga - Isusa Krista. Moglo bi se reći da postoje još dvije poveznice svega toga, a znajući pritom da je sunce izvor života, jedina svjetlost i toplina te jedina hrana biljkama, a pritom i čovjeku Odatle poveznica Sunce - Bog. Postoji i treća poveznica, a ta je da se od tog datuma noć skraćuje, a dan produžava.

Nažalost, možda se neki od nas neće složiti s tim, ali Božić je postao samo dio tradicije. Tako važan crkveni blagdan postao je posljednjih godina dosta populariziran i komercijaliziran u svakojake svrhe, a ponajviše u svrhu dobiti i profita, dok su se zapostavile one istinske, temeljne vrijednosti, bit i svrha. Toliko toga preuzeli smo od zapadnog, potrošačkog mentaliteta i potrošačke manije koja Božić želi prikazati kao vrijeme rezervirano samo za što raskošnije kićenje bora ili kupovanje mnoštva skupih darova, pritom zaboravljajući tako nešto bitno i uzvišeno u tom Svetom Blagdanu: mir, radost, sreću, vjeru, tišinu, obiteljska druženja, obilazak nemoćnih i starijih. Sve se to nekako u nama izgubilo, ono sveto i posebno, što su naše generacije stoljećima slavile, držale do običaja slavljenja Božića. Nama se sada, za razliku od prije, već dva mjeseca prije Božića preko reklama i medija servira nešto sto se zove potrošačka groznica koja ima u stvari samo za cilj veću dobit tvrtki. Na svaki mogući način udaljava nas se od prave i istinske radosti Božića. Nažalost i mi Hrvati nismo imuni od toga i pali smo u ruke komercijalizma i profita! I u svemu tome čak ne bi bilo ništa loše da istinski nismo uz sve to izgubili onaj prvotni smisao i cilj Božića, a to je da nam na prvom mjestu ne smiju biti materijalne i zemaljske, propadljive stvari. Lijepo je opet znati da je Božić toliko poznat u svijetu pa ga slave i oni koji nisu kršćani, jer je opet nekako uz sav taj komercijalizam i duh profita u predblagdansko vrijeme, Božić postao obiteljski blagdan svih ljudi, vjera i religija na ovom svijetu. Mnogi će od nas reći kako je nemoguće povezati Božić bez raskošnog kićenja bora, bez odlaska na Misu Polnoćku, bez pjevanja božićnih pjesama ili darivanja, kupovanja poklona za naše najmilije.

Tijekom studija teologije imali smo temu Božića i što on danas donosi ovom profitabilnom svijetu, gdje svatko gleda samo na sebe ne vidjevši drugoga u potrebi. Profesor nam je ispričao jednu zanimljivu priču, razgovor s jednim čovjeka koji mu je postavio pitanje vezano za božićna darivanja i poklone. - Dragi profesore, zašto se u današnje vrijeme diže tolika buka oko prekomjernog kupovanja i darivanja drugih raznoraznim skupim poklonima, kad u isto vrijeme znamo da su Sveta Tri Kralja (Gašpar, Melkior i Baltazar) donijeli malom Isusu u štalicu poklone, i to ne samo kakve poklone – nego nešto što je u to vrijeme bilo posebno, skupocjeno, a i traženo: zlato, tamjan i smirnu? Zar i mi onda obični ljudi, vjernici, ne bi smjeli kupovati i darivati druge najskupljim poklonima i darovima? - pitao je čovjek profesora. Profesor je bio dosta iznenađen njegovim razmišljanjem!

Poanta svega je jedna: Nemojmo sebi dopustiti da pokloni ili vrijeme koje provedemo po trgovačkim centrima, tražeći kako druge zadiviti i očarati, postanu cilj, a ne sredstvo. Pokušajmo da u vrijeme Božića ili tijekom Došašća doista doživimo i proživimo u sebi istinsku vjeru i spoznamo koji je to dar Bog - mali Isus u štalici nama dao da se odlučio utjeloviti kao čovjek kroz naše grješno tijelo i što nam i koju ljubav time šalje i pokazuje. Zar to nije najveći poklon koji smo mogli dobiti kao vjernici, ljudi i općenito kao čitavo čovječanstvo u cjelini? Na nama je da mi onda taj dar prenosimo i živimo u svom srcu kao vjernici prema sebi, a i prema drugima, svojim najbližim, u krugu obitelji, shvativši da je poklon za Božić samo jedno sredstvo izlijeva ljubavi i radosti, ali i ne cilj Božića. Jer istinski cilj Božića jest radost s Bogom, radost čovjeka s čovjekom, mir i sloga među ljudima, bez obzira koje vjere i nacije bili. Koliko god mi bježali od toga i želeći ne pasti pod utjecaj svega i svačega, većina vjernika još uvijek Božić i božićno vrijeme gleda kroz prizmu darova i darivanja. Možda nam se ne čini tako ali to se kad-kad pretvori u potpunu opsesiju i nepotrebno trošenje novca i vremena. U svijetu se tijekom božićnog vremena na poklone potroši toliko novca da bi se čitava siromašna Afrika mogla dvije godine prehraniti. Zaista, to je zastrašuju podatak. Pokušajmo, ako već darujemo drugoga i želimo darovati za vrijeme božićnih blagdana, neka to onda bude poklon koji smo sami načinili jer je on tako znatno vrjedniji kako onome tko prima, a tako i onome tko dariva. Time pokazujemo da nam je zbiljski stalo do te osobe, jer smo u dar uložili i utkali vrijeme i rad svojih ruku. Bog - mali Isus u svojoj štalici u ovo vrijeme samo jednu stvar traži od nas, onu koju možemo darovati svaki dan, a ne samo za Božić) Dao nam je On sam. Dao nam je vjeru, istinsku radost. Sve ovo darivanje je ljudski i zemaljski i Bog nema ništa protiv toga. Mi smo samo ljudi pa svi volimo dobiti neki poklon. Tako nekako osjećamo da više vrijedimo za Božić. U svemu se tome doduše počesto izgubimo, sretni i ponosni što nas se netko sjetio za Božić, a ne znajući i ne razmišljajući da smo najveći i najbolji dar već dobili, a to je život. Život koji nam je mali Isus u štalici poklonio, odbačen od drugih i skrivajući se kao najveći razbojnik, jer za Njega mjesta ne bijaše. Samim tim činom ipak nam je dao život u prizmi skromnosti i odbačenosti. Shvatimo da uz taj najveći dar koji smo dobili, imamo svoga bližnjega, svoga brata, sestru, roditelje, prijatelje i one koji su u nemoći. Ne dopustimo stoga prema bližnjima da se Isus još jednom ovaj Božić rodi u štalici, u našem okorjelom srcu, ne vidjevši bližnjega svoga u nevolji i da mu je pomoć potrebna, a ona ne mora uvijek biti materijalne naravi, jer izmamiti nekome osmijeh na lice nema cijenu pa tako pokažimo istinsku radost života, radost Božića.

Zato dragi moji čitatelji u ovo božićno i predbožićno vrijeme idealna je prigoda prilika svih nas da u sebi probudimo malog čovjeka koji čuči u svima nama i darujemo druge nečim što smo sami izradili. Ima nešto puno jače od novca kojim bi kupili poklon, a to je riječ utjehe, istinske radosti i mira sa svim ljudima, znajući da nam se rodio Bog i Čovjek. U tom duhu, svima vama želim mir i radost božićnog vremena u krugu svojih obitelji i prijatelja, da vam rođenje malog Isusa podari novi početak, zdravlje, sreću, ljubav i čvrstu vjeru gdje god se nalazili. Zato potrošačku maniju zamijenimo manijom Ljubavi, Radosti prema drugima, jer rodio nam se Spasitelj - Isus Krist! 

Glavno bečko gradsko groblje - šetnja kroz bečki ...
Kad je završio rat počela je samoća
 

"Cro Vienna - vijesti" glasilo je Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss., Par. 25 - Mediengesetz. Prati zbivanja mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji. 
Kultur und Sportverein SK Cro Vienna, ZVR-Zahl: 683529812

Kolačiće koristimo za poboljšanje naše web stranice. Nastavivši koristiti ovu web stranicu, koristite suglasnost za upotrebu kolačića. More details…