Dobra organizacija je pola uspjeha

organizacija

Priznajte da vam se ponekad dogodi da je dan prošao i da ste se na kraju upitali što ste taj dan zapravo konkretno napravili. I da ste poželjeli vratiti sat unatrag jer pola stvari koje ste mislili obaviti taj dan niste obavili i baš vam nedostaju još 2-3 sata kako biste stigli ispuniti kvotu. 

Ja priznajem! I godinama sam tražila rješenja kako biti što efikasnija, kako bolje iskoristiti dan, često sam gledala u nebo i tražila još malo vremena „preko veze". Naravno, nisam ga nikada dobila, jer imamo to što imamo – 24 sata u svakom danu. Na nama je da ih iskoristimo kako želimo. Stavljam naglasak na zadnju riječ – ŽELIMO. Zapravo efikasnost odrađivanja zadataka u jednom danu ovisi o našoj organiziranosti i poštivanju vremena koje nam je dano. Sigurno mislite da blebećem bez veze, ali pokazat ću vam na vlastitom primjeru.

Dakle, prije otprilike pola godine naša obitelj se preselila iz Hrvatske u Austriju, točnije u Beč. Kako imamo troje djece i ljubljenog psa, suprug i ja smo zajednički odlučili da ću ja ostati kod kuće i biti jedna Hausfrau dok se djeca ne prilagode na novu sredinu, novi jezik, nove ljude, novu kulturu i sve novo. Moram priznati da sam se čak potajno veselila ostanku kod kuće, jer sam zadnje 3 godine provela u trčanju na posao i s posla, kako bih se mogla posvetiti našem posebnom dječaku (koji ima Aspergerov sindrom, jedan od oblika autizma). Već tada sam bila luda od rasporeda, sastanaka, poziva, kućanskih poslova i ubijala sebe u pojam kako sam neorganizirana, ne-efikasna, kako nisam niti dobra mama, a niti uspješna poduzetnica. Upravo zato sam se veselila ostanku kod kuće i brizi o obitelji. I tako je prošao jedan tjedan, pa drugi tjedan, naš stan je blistao (kako i neće kad nisam imala posla osim glancanja!), djeca bila sretna jer ne moraju ništa raditi, veš ispeglan, a delikatesni ručkovi od 3 slijeda svaki dan na meniju. Naravno, ja nisam bila sretna jer to nisam JA.
Malo po malo, kako smo se ufuravali u život u Beču, tako sam i ja stjecala kontakte i smišljala što želim dalje raditi u životu. Moje želje su se poklopile s potrebama mog bivšeg šefa, koji živi u Beču i koji baš eto traži nekoga tko bi mu mogao pomoći u razvoju posla. Samo par sati tjedno, od kuće, ništa posebno. HALO! Moj san se ostvario i ja sam počela raditi od kuće, 4 sata dnevno. Dobro je bilo za mene, dobro je bilo za naš budžet, loše je bilo za čistoću kućanstva, ručkove koji su s tri slijeda spali na nešto „na brzinu". Iako sam radila realno malo, i bila sama kao duh ta četiri sata prijepodne, nisam stizala sve napraviti. OPET?!

Odlučila sam otkriti kamo curi moje vrijeme. Jedan dan sam uzela papir i napisala točno u minutu što sam taj dan radila. Križaljka me iznenadila! Nije tu baš bilo puno praznog hoda. No pala mi je jedna ideja na pamet: što ako si ja svaki dan, odmah ujutro, napravim točan raspored u koje vrijeme moram nešto obaviti i ako si to vrijeme ograničim?

Sutradan sam ranom zorom ustala i u svoj rokovnik napravila raspored za taj dan. Od prve jutarnje kave do odlaska na spavanje. Popisala sam točno što sve moram obaviti: trgovina, pokupi malog iz vrtića, skuhaj ručak, pospremi suđe, istražuj tržište, napiši izvještaj, nazovi ovoga, napiši mail, priredi večeru, odvedi maloga na trening – ama baš SVE. Nakon prvog dana situacija je bila bolja, ali nije bila sjajna. Trebalo mi je desetak dana da se dovedem do savršenstva.

Otkad sam shvatila da bez plana ništa ne funkcionira i da za svaku radnju moram ograničiti vrijeme, postala sam puno učinkovitija. Bez plana nema efikasnosti! To vam je kao na onim kilometarskim sastancima koji traju satima i na kraju svi izađu iz prostorije da nisu ništa zaključili i ne znaju koji je sljedeći korak. Takvi su bili i moji dani. Jurim amo, jurim tamo, zagori ručak, veš je cijeli dan u mašini, pas nema vode, propustim fitness i na kraju dana se doslovno premorena strovalim u fotelju. Naravno, nesretna i nezadovoljna.

Da zaključim, iz vlastitog iskustva: bez plana nema efikasnosti, a bez efikasnosti nema napretka. Vjerovali ili ne, danas uz troje djece, psa, posao za bivšeg-sadašnjeg šefa, kućanstvo i sve ono što ide s njim, ja svaki dan imam vremena za čitanje knjiga o poslovnom i privatnom razvoju, idem na Deutschkurs i svaki dan učim njemački, a usput otvaram i svoj obrt za marketing i business development. Pa vi sad meni recite da se ne može!
Što je fašizam?
Multikultura ili ne-kultura?
 

"Cro Vienna - vijesti" glasilo je Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss., Par. 25 - Mediengesetz. Prati zbivanja mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji. 
Kultur und Sportverein SK Cro Vienna, ZVR-Zahl: 683529812

Kolačiće koristimo za poboljšanje naše web stranice. Nastavivši koristiti ovu web stranicu, koristite suglasnost za upotrebu kolačića. More details…