Ispraznost

ispraznost
Živjeli smo u nadi da će se za našeg života
promijeniti svijet, dogoditi neka velika revolucija,
roditi mesija koji će dokinuti nepravdu i nasilje.

Nadali smo se tehničkim dostignućima koje će
nam omogućiti kraće radno vrijeme.
Vjerovali smo da ćemo sresti veliku ljubav,
napraviti neku veliku stvar ili da će se
dogoditi nešto iznenadno sto će promijeniti naš
život nabolje.

Na mnoga pitanja nikad nismo dobili odgovor,
niti se dogodilo nešto po čemu bi se nas život
razlikovao od bezbroj drugih života.
Štoviše, nisu se ukazivale prilike, nismo svijetu
pokazali što sve možemo, više smo davali,
manje dobivali.

Često smo imali osjećaj da smo prevareni i da
sve što činimo, čine i drugi, i sve to nema
nekog smisla, nego da se samo ponavljamo i
reproduciramo patnju i beznađe.
Psovali smo sudbinu, državu, okolnosti i pitali
zašto se nismo rodili u nekoj drugoj zemlji.

U rijetkim trenucima zanosa primijetili bismo
dubinu neba, ljepotu zvijezda i razmišljali o
tajnama i zakonima svemira koje još nitko nije
otkrio, i da nas možda baš to neznanje održava
u sizifovskom penjanju i guranju svog
osobnog kamena.

Negdje, u srednjim godinama, postajemo
skeptični, gubimo vjeru u velike promjene, sve
vise razmišljamo o onima koji boluju od "onog
najgoreg", sa sjetom slušamo stare hitove i
prelistavamo albume iz nekog boljeg života.

Miris zemlje i smrtovnica nadjačava sve više
miris parfema, a želja da se dopadnemo
drugima, ustupljuje mjesto želji da se
dopadnemo samo sebi.

Sve češće se pitamo je li samo zemlja u
stanju izliječiti sve naše bolesti, rakove,
ciroze, čireve i reume, strahove i traume.

Hoće li u njoj istrunuti naša bol, naša prošlost,
dobro i zlo. Neizvjesnosti i radost, promašaji i obmane.
Ili ćemo sa sobom ponijeti sve svoje tetovaže i
neostvarene mogućnosti kao nedovršene ručne radove.

Čeka li nas tamo zaista sudac i zar smo živjeli samo zbog tog suda?
Hoće li nam suditi po oduzetom ili po datom?

Možda dođemo do zaključka da jedini smisao
našem životu je mogla dati sloboda izbora koju
smo rijetko imali, čak ni samo naše rođenje
nije bilo naša odluka, i da smo samo
mnoštvo neostvarenih mogućnosti.

Možda, na kraju puta, nesretnici i zanesenjaci
jednako uzdišu: Ah, da sam samo znao! Što bi bilo da sam...?

A možda je jedino opravdano pitanje: Što bi bilo da me nije bilo? 

Multikultura ili ne-kultura?
Duboko me dirnula smrt Ive Gregurovića
 

"Cro Vienna - vijesti" glasilo je Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss., Par. 25 - Mediengesetz. Prati zbivanja mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji. 
Kultur und Sportverein SK Cro Vienna, ZVR-Zahl: 683529812

Kolačiće koristimo za poboljšanje naše web stranice. Nastavivši koristiti ovu web stranicu, koristite suglasnost za upotrebu kolačića. More details…