Šaka brašna, hektar duha!

pravljenjepite
Tanka je linija između pojedinih fizičkih aktivnosti i duhovnih djelatnosti. One se prožimaju, jedna drugu oponašaju ili formiraju.
Neke od njih bih čak uvrstila u meditativno-spoznajne. Zemlja podrijetla: Bosna i Hercegovina.

Vjerujem da pretpostavljate o kojoj aktivnosti se radi. Naravno, radi se o razvijanju pite ili bureka.
Moja omiljena manufakturna meditacija.

Kad osjetim nezadovoljstvo, pritisak u glavi ili neku drugu emociju gubljenja psihičke ravnoteže, uzmem brašno i vodu i krenem u postupak vraćanja u centar.
Za to su mi potrebne sljedeće stvari: odluka, brašno, voda, sol, ulje i jaje.
Stol na kome razvijam pitu dug je 180, a širok 90 cm.
Kad počnem s razvijanjem male kugle, čini se da jufka može dosegnuti razmjer od 100×40 cm. Optička varka!
Cilj mi je razviti jufku 180×90 cm. Smirenost je preduvjet da plan uspije. Pažljivo i nježno razvlačim tijesto sa svih deset prstiju. Obilazim oko stola, jagodicama razvlačim tijesto, mjerkam elastičnost jufke. Koncentrirana sam i opuštena. Sva moja usmjerenost pripada stolu i tijestu, zagledam ga izbliza i izdaleka, grijem toplinom ruku.
Pritom razmišljam o duhovnom rastu. O onome od čega smo satkani. O bitku, nevidljivim rukama koje nas oblikuju. Razmišljam o zemlji kojom se hranila pšenica, o njenom kiselkastom okusu, crvima i kiši. O korijenu kojim smo povezani sa zemljom. Sa svijetom. Sa sobom.

Što vise razmišljam, to više, ova, naoko jednostavna djelatnost, prelazi u meditaciju.
Svaki pokret je smiren i odmjeren. Lice je opušteno, koraci kojima obilazim oko stola poput malog kola u kojem samo ja čujem zvuke muzike.
Razvlačim samo onoliko koliko tijesto može podnijeti. Ne smije puknuti. Samo jedan nepažljiv pokret i otvorit će se rupa, kao rana u tkivu.

Nastojim da iz šake brašna izvučem što je moguće više. Razvlačim ga sve dok ne steknem dojam da pod prstima držim profinjenu tvar. Naoko slabu ali u suštini veoma jaku.
Put od zrna pšenice u brašno. Iz brašna u tijesto. Iz prstiju u sebe. Čarolija oblikovanja sebe i drugih.

Cijeli taj postupak je ustvari odnos čovjeka prema samome sebi. Ili roditelja prema djeci.
Izvući iz sebe, i djece koja su nam povjerena, što je moguće više. Teška zadaća! Da bi je uspješno obavili trebali bi poznavati svoje mogućnosti, ali i granice.
Mogućnosti i granice svoje djece. Treba ostati nježan, smiren. Kontrolirati svoje ruke. Sebe. Stati kad treba i čekati. Odmaknuti se i izdaleka pogledati je li se tijesto ravnomjerno razvija po cijeloj površini stola. Mijenjati perspektivu, imati pred ocima cijelu površinu, ne gubiti iz vida cjelovitost.

Umjetnost je u tome da jufka na kraju bude što finija, da bude u stanju podnijeti svakojaki nadjev, a da ne popuca.
Nije količina ta koja određuje kakvoću, valjanost i finoću "proizvoda", nego vještina kojom obrađujemo materiju ili duh.
Uspješnost plana ne ovisi o veličini posjeda, o resursima.Tajna je u spoznaji koliko se može izvuci iz sebe i drugih, koliko se smije razvući tijesto, a da ne pukne.

Nekad ni hektar zemlje ne da šaku brašna.

A nekad iz šake brašna dobijemo hektar duha. 

Duboko me dirnula smrt Ive Gregurovića
Čežnja
 

"Cro Vienna - vijesti" glasilo je Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss., Par. 25 - Mediengesetz. Prati zbivanja mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji. 
Kultur und Sportverein SK Cro Vienna, ZVR-Zahl: 683529812

Kolačiće koristimo za poboljšanje naše web stranice. Nastavivši koristiti ovu web stranicu, koristite suglasnost za upotrebu kolačića. More details…