Vijesti
(1 Vote)

Cijenjene čitateljice i čitatelji,

želimo Vam svima da najveći i najvažniji kršćanski blagdan Uskrs provedete u krugu svoje obitelji, u miru, blagostanju i uzajamnom poštovanju.

Sretan i blagoslovljen Uskrs  od srca Vam žele Cro Vienna Vijesti kao i cijeli  Cro Vienna Team 

(2 votes)

Veliki petak kršćanski spomendan Isusove muke i smrti slavi se u petak prije Uskrsa i dan je kada se kršćani diljem svijeta sjećaju Isusove teške i nasilne osude, muke i smrti na križu, dio je Vazmenoga trodnevlja kojega čini s Velikim četvrtkom i Velikom subotom, i jedini je dan kada Katolička crkva ne slavi misnu žrtvu.

Na Veliki petak se u Katoličkoj crkvi ne slave sveta misna otajstva jer je sveta misa nekrvna žrtva Isusa Krista, a na Veliki petak je sam Isus Krist bio žrtvovan na žrtveniku križa i prinio Ocu sama sebe kao otkupninu za mnoge, tj. krvnu žrtvu.

Otajstvo križa u središtu liturgije; tišina odgovor na otajstvo Božje ljubavi

Diljem svijeta se, obično u prijepodnevnim satima, puk okuplja u crkve, kapelice i druga mjesta kako bi pobožno molio Križni put. U popodnevnim satima, obično u 15 sati kada je Isus izdahnuo na križu, puk se okuplja u crkve na slavljenje obreda Velikoga petka - čitanje Svetoga pisma i navještaj muke sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđelja po Ivanu, na poklon i ljubljenje križa te svetu pričest.

 

Liturgija Velikoga petka danas je bez brojnih elemenata koji su joj bili pridruženi kroz povijest, u njezinu je središte otajstvo križa, a tišina je prvi zamjetljiv element kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križu i smrti Božjega Sina.

Upravo ta tišina jedinstveni je početak obreda kada svećenik slavitelj s poslužiteljima u crkvu ulazi u tišini te se prostire pred oltarom na kojemu nema križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika što simbolizira da je s Isusa svučena odjeća, odnosno njegovu ogoljenost, ali je i znak povučenosti, tišine, žalosti i tuge za umrlim Učiteljem.

Slijedi slušanje Božje riječi iz proroka Izaije o sluzi patniku koji je slika Isusa, čije se smrti spominjemo na Veliki petak. Nakon toga slijedi Služba Riječi (pjevana Muka Gospodinova).

Drugi dio obreda je klanjanje Kristovu križu, otkrivanje križa te poklon i ljubljenje križa. Sveta pričest je treći dio obreda, a budući da je Veliki petak jedini dan u godini kada se ne slavi Misa, vjernici se pričešćuju hostijama koje su pohranjene od jučerašnje Mise večere Gospodnje. Obredi završavaju razlazom u tišini.

Otkrivanje križa - Križ više nije mjesto trpljenja nego pobjede i spasenja

Prilikom poklona križu đakon ili svećenik najprije otkrivaju pokriveno raspelo pjevajući: - Evo drvo križa, na kom' je Spas svijeta visio! - na što narod odgovara - Dođite, poklonimo se!

Čin otkrivanja križa pak naviješta Isusovu riječ s križa - Dovršeno je! - jer je u križu dovršena objava Božjega spasenja. Otkrivanje križa nema za cilj "pokazivanje" križa nego "objavljivanje" otajstva križa kojega Gospodinova smrt otkriva i objavljuje u novome svjetlu. Po prorocima naviještana riječ o spasenju koje dolazi kroz trpljenje pravednika (o čemu govori prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije) sada postaje stvarnošću.

S križa je skinut veo - kao i s vjerničkoga gledanja - a križ više nije mjesto trpljenja, nego mjesto pobjede i spasenja. To je pashalna dimenzija Velikoga petka. Pasha Gospodinove muke i smrti.

Za katolike obvezan post i nemrs

Kod katolika post je obvezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

U kontinentalnome dijelu Hrvatske, najčešće se jede grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom, a jede se i riba, najčešće šaran i štuka, a u Istri, Primorju i Dalmaciji morska riba i plodovi mora.

Stariji ljudi nekada su molili 33 Isusove krunice i pili čašu crnoga vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Na Veliki petak sve je tiho jer se vani ništa ne radi, a posebno se ne radi ako se mora nešto tući npr. čekićem i slično.

Među brojnim običajima u hrvatskome narodu su i žudije, čuvari Kristova groba u dalmatinskom tradicijskom običaju uprizorenja događaja oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Taj običaj donio je sjemeništarac Ante Gluščević iz talijanskoga Loreta 1857. u svoju župu sv. Ilije u Metkoviću, otkuda se proširio dolinom Neretve i kasnije Dalmacijom i Dalmatinskom zagorom, a do kraja 19. stoljeća ovaj tradicijski običaj raširen je po cijeloj Dalmaciji.

Žudije čine 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. judom kao trinaestim članom. Najčešće su odjeveni u odore rimskih vojnika, a negdje i u odore mornara ili u narodne nošnje. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada žudije izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja. Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju "Gloria" i "Slava Bogu na visini". Nakon što se ugase sva svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: "Isus je uskrsnuo", nakon čega se ponovo pale sva svjetla, žudije padaju na pod i preplašene pobjegnu. (Hina)

Foto:www.kastela.org

(0 votes)

Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere.

Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.

Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas, danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

Danas u liturgiji prolazimo dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu, gledamo kako Isus ustanovljuje novi i vječni savez između Boga i ljudskog roda, kako taj ugovor s nama potpisuje svojom krvlju. Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak, predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika, te se sam od očaja objesio. Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori, prelazeći potok Cedron slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu. A onda doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.

U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge. Prati noge znak je gostoprimstva. Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi, i kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike. Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom, on postaje naš brat i učitelj. U tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi i dobri jedni drugima.

Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac, da nije mistik i prorok, nego Bog. Izvana trijezan, bez mo-naških i mističkih gesta, a iznutra snažan riječima i snagom, vlašću nad prirodom, Božjim opraštanjem grijeha, silom kojom je izgonio zle duhove, i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava. Uskrisivao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka, uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.

Sve što je Isus Krist donio svijetu sadržano je u savezu koji je on načinio s Crkvom i sa svijetom. Govoreći: »Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje«, »Ovo je krv koja se prolijeva za vas i za sve ljude na oproštenje grijeha«, sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi. Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga. Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet. Tu su njegove riječi, tu je snaga njegovih sakramenata, tu je snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost, tu su prisutne prvine novoga uskrslog svijeta.

Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje naš pristanak na Isusov savez s nama. Sve što Crkva ima, nalazi se u euharistiji. Sve što čovjek treba, nalazi se tu. Sveta misa je središte Crkve, ona je izvor iz kojega sve drugo izvire. Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni. Sveta misa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti. Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.

Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.

Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.

(Međugorje-info.com/TomislavIvančić)

Photo: Leonardo da Vinci "Posljednja večera" (Wikipedia)

(0 votes)

Klimatske promjene jedan su od najvećih izazova za čovječanstvo. One imaju snažan utjecaj na okoliš, ljudsko zdravlje i ekonomiju diljem svijeta.

Znanstvenici već desetljećima upozoravaju na negativne posljedice koje porast površinske temperature planeta ima na ljude te biljni i životinjski svijet. Prve su posljedice već vidljive u gradovima gdje porast globalne temperature značajno mijenja lokalna obilježja i dovodi do stvaranja takozvanih urbanih toplinskih otoka.Grad Beč prepoznao je taj problem i odlučio se na provedbu pilot-projekta u jednoj od svojih ulica.

Znanstvenici su izračunali da bi do kraja stoljeća u okrugu Neubau godišnje moglo biti od 50 do 55 vrućih dana što ovaj okrug čini jednim od najtoplijih u Beču. Djeca, bolesni i stariji ljudi, ali i životinje posebno su pogođeni visokim ljetnim temperaturama.Kako bi pokušali djelovati protiv urbanih toplinskih otoka u okrugu i olakšati život tamošnjim stanovnicima Grad Beč započinje pilot-projekt u ulici Zieglergasse koja bi trebala postati prva ulica s mogućnošću regulacije temperature zraka. Rekonstrukcija ulice, ozelenjivanje površina, instalacija sustava za hlađenje i ovlaživanja zraka te postavljanje zdenaca za pitku vodu trebali bi povećati kvalitetu života stanovnika te ulice.

“Klimatske su promjene jedan od najvećih izazova za buduće generacije. Nemamo vremena čekati, moramo djelovati. Negativne posljedice porasta temperature osobito su primjetne u okruzima u samom centru grada, poput okruga Neubau, gdje ima malo zelenih površina“, kazala je bečka dogradonačelnica Birgit Hebein prilikom predstavljanja projekta. Također je naglasila štetnost klimatskih promjena na ljudsko zdravlje i izrazila nadu kako će ovaj pilot-projekt zaživjeti i u drugim bečkim okruzima.

(Nacional/Ivan Ivanuš)

(2 votes)

Nacionalni park Plitvička jezera slavi 70 godina postojanja i u promotivnom razdoblju od 22. do 28. travnja svojim posjetiteljima nudi promotivne cijene ulaznica. Cijena za odrasle iznosi 50 kuna, studente 30, a za djecu od 7-18 godina 20 kuna. Za mlađe od 7 godina ulaz je besplatan. U rođendanskoj godini NP Plitvička jezera pokrenuta je i on line prodaja ulaznica,a promotivne ulaznice moguće je kupiti isključivo on line na web stranicama Nacionalnog parka i to 2 dana prije željenog datuma. Broj ulaznica je ograničen i potrebno je rezervirati datum, vrijeme i ulaz u Nacionalni park. Na licu mjesta neće biti moguće ostvariti promotivne cijene ulaznica. 

Plitvička jezera najstariji su i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Svojom iznimnom prirodnom ljepotom ovo je područje oduvijek privlačilo zaljubljenike u prirodu, pa je već 8. travnja 1949. godine proglašeno prvim nacionalnim parkom u Hrvatskoj. Proces osedravanja, kojim se formiraju sedrene barijere i stvaraju jezera, predstavlja jedinstvenu univerzalnu vrijednost zbog koje su Plitvička jezera dobila međunarodno priznanje 26. listopada 1979. godine, upisom na UNESCO-vu Listu svjetske baštine. 

Park je najvećim dijelom prekriven šumskom vegetacijom, manji dio travnjacima, a turistički najzanimljiviji i najatraktivniji dio Parka – jezera, zauzimaju tek nešto manje od 1 % površine Parka.

Jezerski sustav čini 16 imenovanih i nekoliko manjih, kaskadno poredanih jezera. Zbog geološke podloge i karakterističnih hidrogeoloških uvjeta, jezerski je sustav podijeljen na Gornja i Donja jezera. Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burgeti i Kozjak dvanaest su jezera koja čine Gornja jezera, formirana na nepropusnim dolomitima. Gornja jezera su prostranija, razvedenija i blažih obala u odnosu na Donja jezera. Donja jezera, koja čine jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod, nastala su u propusnoj vapnenačkoj podlozi usječena u uski kanjon strmih padina. Jezera završavaju impozantnim slapovima Sastavcima, podno kojih počinje tok rijeke Korane.

Nacionalni park Plitvička jezera posjetiteljima nudi osam programa obilaska jezerskog sustava, četiri planinarske staze, te je za posjetitelje otvoren tokom cijele godine. Svi posjetitelji trebaju se pridržavati uputa naznačenih na info pločama, slijediti označene staze te ne ostavljati tragove svog posjeta u obliku ostavljanja smeća, označavanja ili devastacije prirode u bilo kojem obliku.

Foto i izvor: Plitvička jezera -službena stranica

(3 votes)

Obitelj Salaj uz dobro poznatu Božićnu bajku, već osam godina priprema i Uskrsnu priču na imanju u Čazmi.

-Tradicija nam ukazuje na to tko smo i odakle smo potekli, zato budite na trenutak dio nas. Naše Uskrsne pisanice, ukrašene tisućama boja, dostojanstvenom svjetlošću obilježavaju prošlo vrijeme i vrijeme novog rađanja. Proljeće je došlo i svojim zelenilom želi Vam dobrodošlicu. Ovu priču kod nas pričaju zeko, koka, pilić i jaje.Ako se zaželite šarenila, igranja, kazališnih predstava pod toplim proljetnim sunčevim zrakama, dođite. Možda Vam se posreći i pod nekom od tisuću biljaka pronađete koju pisanicu samo za sebe. Sretno u traženju, napisala je obitelj Salaj na službenim stranicama.

Svjesni važnosti pisanice u hrvatskoj uskrsnoj tradiciji, obitelj Salaj ove je godine pripremila čak 40 000 pisanica za svoje posjetitelje. Uz brojne pisanice, posjetitelji mogu vidjeti i razne uskrsne instalacije, poput žečeva, kokoši i pilića. Pisanica simbolizira buđenje prirode, početak proljeća, procvat novog života u njihovoj oazi,. Na površini od 60 000 m2 možete osjetiti duh tradicije i zelenog proljeća. Uskrsnu priču prati i prigodni program, gastro podnuda i igre za djecu. Osma po redu Uskrsna priča obitelji Salaj otvorena je za sve posjetitelje od  12.  pa sve do 22. travnja.

Radno vrijeme je svakodnevno od 15,00 do 22,00 sata, uključujući vikende i blagdane

Koje god doba godine izabrali, na imanju obitelji Salaj pronaći ćete kulturne i zabavne događaje.

A.H.A.

Foto: Turistička zajednica Čazma

 

(1 Vote)

Danas oko 18 sati buknuo je veliki požar na znamenitoj pariškoj katedrali Notre Dame. Vatra guta krov i zvonik. Prema službenoj internet stranici katedrale, građevina se počela urušavati zbog godina zanemarivanja. Mnogi poznati putem društvenih mreža izrazili su žaljenje zbog ovog nemilog događaja. Informacije o ozlijeđenima još uvijek nisu poznate. Francuski predsjednik Emmanuel Macron otkazao je obraćanje naciji. Uzrok požara još nije poznat. Postoji bojazan da je požar povezan s radovima na renoviranju crkve. 

Foto: theworldnews.net

(3 votes)

PUTOPIS

 

Sve što čovjek vidi i doživi može ga unaprijediti u znanju i spoznanju o Bogu, njemu samome i ovome svijetu. Ali otići u Svetu zemlju (Izrael), po mome mišljenju, je ono što sve to okruni.

Tako sam i ja krajem ožujka ove godine otišao sa grupom u Svetu zemlju, po prvi puta, malo sumnjajući, zbog svega što se na bliskom istoku događa, da li će sve dobro proći, ali kada smo stigli nestale su sve te sumnje i za nas je počelo pravo životno putovanje. Sve što sam čuo i o čemu sam čitao i studirao, o onome u što vjerujem, našlo je uporište i korijen u danima koji su slijedili.

Išli smo preko agencije „Biblische Reisen“ koja je svoj dio organizacije odlično organizirala. Četiri noći smo proveli u jednom hotelu u Jeruzalemu, odakle smo obišli donji dio Svete zemlje, i tri noći u jednom hotelu na Genezaretskom jezeru odakle smo obišli gornji dio.

Prvi dan- Jeruzalem i Betlehem

Prvi dan smo bili u Jeruzalemu i Betlehemu, gdje smo prvo obišli muzej Izraela u kojem se nalaze važne stvari iz povijesti zemlje,  zatim smo otišli do makete grada Jeruzalema kako je izgledao u vrijeme Isusovo, gdje se vrlo jasno vidi izgled grada u to vrijeme. Dalje nas je put vodio do mjesta Betlehem gdje smo posjetili crkvu koja je napravljena na mjestu gdje je Isus rođen, zatim do dječje bolnice koju vodi jedna švicarska katolička organizacija, gdje smo imali kratki obilazak bolnice, i nakon toga do sela pokraj Betlehema gdje je anđeo pastirima objavio „Radosnu vijest“ da se Krist rodio. Tu smo slavili i Svetu misu u jednoj kapeli.

Drugi dan- Sveti grad Jeruzalem

Drugi dan bio je na redu Sveti grad Jeruzalem. Od kralja Davida, koji ga je napravio glavnim gradom svoga Kraljevstva, to je grad koji sa svim onim što se u njemu dogodilo u narednim stoljećima sa pravom nosi naslov „sveti“. Sada je to grad koji je podijeljen i rascijepan na dijelove između raznih skupina koje u njemu borave, ali ono što ga čini svetim je povijest koja je okrunjena Isusovim dolaskom, smrću i uskrsnućem. Naš put počeli smo na Maslinskom brdu koje sa istočne strane gleda na grad, gdje smo prvo ušli u crkvu gdje je Isus svoje učenike naučio molitvu „Oče naš“, zatim smo se spustili do crkve odakle je Isus zaplakao nad gradom proričući mu sudbinu koja ga nedugo zatim i zadesila (68. godine nakon Krista Rimljani su, nakon pobune Židova, grad sravnili sa zemljom), i  onda smo preko puta ušli u  židovsko groblje koje leži na jednoj čistoj padini i gleda na stari grad(groblje je tu i gleda na „židovski hram“ iščekujući Mesiju koji će oživjeti sve koji tu leže i na njega čekaju dok ne dođe). Dalje idući cestom do grada, tuda je Isus na magarcu na Cvjetnicu svečano ušao u grad, a mase ljudi su su klicale „Hosana Hosana“ mašući maslinovim grančicama. Na putu smo ušli i u Getsemanski vrt u kojem je Juda našao Isusa, i predao ga vojnicima koji su ga odveli Velikom svećeniku na putu koji će završiti Križnim putem i razapinjanjem. Na drugoj strani ulice pod gradom podignuta je crkva Sv. Stjepana prvomučenika, gdje je Stjepan, zbog vjere u Krista kamenovan. I onda nakon kratke uzbrdice smo kroz „Lavlja vrata“ ušli u Grad. Idući istoimenom ulicom došli smo do crkve Sv. Ane (majke Marijine), i crkve Blažene Djevice Marije, gdje su po predaji imali svoju kuću.

Iduća postaja nam je bila ulica „Via dolorosa“ kroz koju je išao Križni put Isusov. I mi smo moleći na postajama sa Isusom prošli taj put koji je ljudskom  rodu donio spasenje i otvorio vrata Raja. Idući i moleći često smo se morali probijati kroz mase ljudi koji prodaju, kupuju i šetaju u toj ne preširokoj ulici, ali to nas nije omelo u našoj molitvi, kao što nije ni Isusa tada na njegovu putu do Golgote,  gdje je nas čekala crkva Groba Isusova. Ogromna je to crkva sa mnogo nadogradnji kroz stoljeća svoga postojanja, ali i sada nosi pečat onoga što je za nas Isus podnio, jer je na mjestu gdje se završio ovozemaljski život Isusov. To je ujedno i mjesto na kome je i uskrsnuo, sa čime se nastavila povijest spasenja za sve ljude koji žele imati udio u Njegovu Kraljevstvu.

Idući dalje ulicama Jeruzalema došli smo do prostorije gdje je Isus sa svojim učenicima slavio Posljednju Večeru, (iako je građevina novijeg datuma, imali smo osjećaj da smo dio onoga što je Isus na tome mjestu svima nama dao kroz riječi „Uzmite i jedite, uzmite i pijte kao zalog vječnoga spasenja, što mi i činimo sve od tada svaki put kada slavimo Svetu misu). Par koraka odatle je udaljena Dormitio crkva, sagrađena na mjestu gdje je Bl. Djevica Marija usnula, i odakle je uznesena na nebo dušom i tijelom,  gdje smo slavili Svetu misu po riječima Isusovim „ovo činite meni na spomen“.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ....

(1 Vote)

David Maskaljević/U11

Danas u SK Cro Vienna imamo sveukupno 12 momčadi, to jest preko 170 igrača, koji se natječu u bečkom nogometnom savezu, točnije u  A-Oberligi i  C-Ligi. Od toga je 10 momčadi mlađeg uzrasta, od U7 do U18, u C-Ligi. Kako bismo bolje upoznali naše mlade naraštaje, u svakom sljedećem broju magazina Cro Vienna vijesti, donosimo intervju s jednom našom mladom nadom.

U ovom broju predstavljamo najboljeg pojedinca i najboljeg strijelca uzrasta U11, Davida Maskaljevića. David je rođen 22.02.2008. godine u Beču i od svoje četvrte godine igra nogomet. Kaže da je zavolio nogomet uz roditelje, Mihaelu i Zorana, koji su uvijek pratili nogometna zbivanja i vatreno navijali za hrvatsku reprezentaciju.

David je počeo aktivno igrati nogomet 2012. godine u SC Team Wiener Linien. Nažalost, već 2013. bio je prisiljen pauzirati s treninzima, zbog prometne nesreće u kojoj mu je stradala noga. To našeg Davida nije spriječilo da ponovo zaigra nogomet te da odustane od svog sna da postane profesionalni igrač i jednog dana zaigra za hrvatsku reprezentaciju. Nedugo nakon oporavka, David se preselio u novi klub, SC Wienerberg, gdje je ostao do 2017. godine i gdje su njegove kvalitete i uspjesi počeli dolaziti do izražaja. Dobri prijatelji i atmosfera u klubu privukli su Davida u Cro Viennu, stoga njegovi roditelji nisu imali puno izbora, nego da sina upišu u novi klub.

Danas je David vrlo uspješan i perspektivan mladi igrač Cro Vienne, a evo što on kaže o razlozima dolaska u naš klub i o svojim planovima za budućnost.

 

Što je te potaknulo da igraš nogomet?

Pa moji mama i tata su u uvijek gledali i pratili nogometne utakmice naše Hrvatske reprezentacije i uvijek sam, iako sam bio tada mali, sa žarom navijao s njima i uvijek uz sebe imao malu loptu i šutao ju po stanu.

 

Koji ti je najveći uspjeh do sada u nogometu?

Najveći uspjeh mi je što sam igrao finale Bayern Trophy u Salzburgu 2017. godine,  gdje su igrali igrači iz FC Chelsea, FC Bayern, Red Bull Salzburg, FC Liverpool, a svakako uz sve to, i što sam dao najviše golova u U11 momčadi Cro Vienne.

 

Koji su razlozi tvog dolaska u Cro Viennu?

U SC Wieneberg sam igrao obranu i nisam mogao puno golova zabijati, a želio sam uvijek naprijed igrati kao napadač. Tu priliku pružio mi je moj trener Ivan Bušić. Drugi i najveći razlog je to što tu imam rođaka i najboljeg prijatelja, Dominika Banovića, i što se ovdje puno priča hrvatski jezik i što ću imati onda prijatelje za izlaske kada odrastem.

 

Znaš li da si najbolji pojedinac i najbolji strijelac svoje momčadi i jesi li sretan zbog toga?

Znaaam… želim biti još bolji i trudim se. Ali za taj uspjeh i rezultat nisam samo ja zaslužan, nego i moji prijatelji: Leon mali, Leon veliki, Dominik, Dondo, Amir, Slaven, Luki, Ivo, Ivan, Marko, Robert, Leonardo i svi ostali, da se ne naljute ako sam nekoga preskočio.

 

Kako ti se sviđa u Cro Vienni?

Dobro mi je, jako mi se sviđa jer mogu puno trenirati i uvijek igrati.

 

Tko ti je najbolji prijatelj od tvojih vršnjaka u Cro Vienni i družiš li se sa svojim vršnjacima i izvan nogometnog terena?

Pa najbolji prijatelj mi je moj rođak, Dominik Banović, i mali Leon, a i svi drugi. Pa igramo se i van nogometnih terena, igramo online Playstation Fifa i svakakve druge igrice. Družimo se jako puno i igramo se jako puno prije i poslije treninga i utakmica.

 Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju...

Marinko Banović

(3 votes)

Petar Gluhaković, mladi reprezentativac Austrije i dugogodišnji igrač FK Austria iz Beča, svoje prve nogometne korake napravio je u First Vienna FC 1894. Otac ga je sa 6 godina doveo na trening i tu se rodila velika ljubav prema nogometu. O njegovim nogometni počecima, karijeri, najdojmljivijim trenucima kao i planovima za budućnost razgovarali smo u prostorijama SK Cro Vienna.

 

Otkud ljubav prema nogometu?

Mogu reći obiteljski, zavolio sam nogomet uz oca. Otac mi je bio jako dobar igrač i radio je u Cro Vienni kao nogometni trener dugo godina. I brat mi je isto igrao nogomet tu u Cro Vienni. Nogomet nam je jednostavno upisan u genima. Svi u obitelji su sportaši, pa sam odrastao u sportskom duhu, tako da je nogomet došao sasvim prirodno.

 

Gdje si učinio prve nogometne korake?

Prvi susret s nogometom bio je sa šest godina u First Vienna FC 1894. Tu sam počeo prvi puta trenirati u klubu i ostao 9 godina. U  Vienni sam sve naučio, upoznao divne ljude i stekao brojna prijateljstva koja njegujem i dan danas. S 14 godina sam prešao u FK Austria Beč i tamo sam odradio Akademiju do amatera i prešao u prvu momčad.

 

Kako je bilo uskladiti obveze u školi s napornim svakodnevnim treninzima i utakmicama?

Nije bilo lako, ali uz trud i ljubav prema nogometu sve se može. Kad sam prešao u Austriu, bila je to klupska škola, pa smo lakše usklađivali obaveze i sve je bilo dogovoreno sa školom. Prije podne smo npr. imali treninge i popodne školu pa poslijepodne trening. Sve je bilo jako dobro organizirano.

 

Tko je od trenera najzaslužniji za tvoje sportske rezultate? Ima li netko koga bi posebno istaknuo?

Dobro pitanje. Imao sam ih više, pa je teško nekog posebno izdvojiti. Počeo sam kod Franza Buzeckya, on mi je bio prvi trener. Kod njega sam naučio sve od malih nogu. Drugi trener mi je bio Herbert Gager, on me je povukao u drugu ekipu i tamo sam počeo igrati nogomet s odraslima u seniorskom nogometu. On mi je otvorio vrata ozbiljnog nogometa. Svi ostali su također bili ok, ali ova dvojica su ostavila najviše traga.

Adela Hardi Adžić

Više pročitajte u tiskanom izdanju......

 

Best of Fredi Jirkal

(1 Vote)

Der Fußballverein SK CRO VIENNA, in Vertretung von Ruza Stjepanovic und meiner besseren Hälfte, ist der Einladung des Wiener Fußballverbandes gefolgt und hat gestern eine Kabarettaufführung des Österreichischen Kabarettisten Fredi Jirkal  „Best of Fredi Jirkal“ besucht.

Um ehrlich zu sein war mir der Kabarettist bis gestern unbekannt, leider. Hätte ich gewusst was für einen guten Schmäh der Fredi drauf hat, hätte ich sein Programm viel eher besucht.

Er hat uns gestern Abend im Polgargymnasium 80 Minuten durchgehend zum Lachen gebracht.  Von seiner Berufserfahrung als Postler mit leichtbekleideten Damen bis Hin zu seiner Rolle als Ehemann konnten wir Einblicke in sein Leben bekommen. Die Themen waren  für uns nicht neu, da wir teilweise ebenso mit diesen Problemen in Berührung kommen. Wie z.B. die berühmt berüchtigte Veganische Freundin der Ehefrau die alles besser weiß. Der Ehemann als Handwerker welcher mehr kaputt macht als repariert uvm…

Er bringt es auf die typische Wienerische „motschgerte “ (nörgeln, kritisieren)  Art und Weise rüber.  

Für mich welche in Wien geboren ist und hier zur Schule gegangen ist, ist der Dialekt nichts Neues und sehr verständlich ebenso für meinen Mann, der eigentlich eher ein richtiger Wiener ist „als a Kroate“, eigentlich ist er mit Lukas Resetarits vergleichbar, ein Wiener mit Kroatischem Kern, Lukas ist ein herausragender Kabarettist, wir erinnern uns nur an den Kult-Satz vom Lukas, in einem seiner Programme:  „tschuldige bite wo talijastrasse?“

Das Kabarett würde ich auch Menschen empfehlen die den Wiener Dialekt nicht so sehr beherrschen um einfach Ihr Wissen auszubauen und vielleicht den Wiener einfach mal besser zu verstehen.

Fredi ist gelernter Tischler, welchen es ins Postwesen verschlagen hat wo er zum Beamten aufgestiegen ist. Zum Kabarett kam er 2002 wo er erfolgreich ein Programm nach dem anderen  präsentiert.

Seine Programme:

                My Rayon ein Postlerleben

                Kinderwunsch

                Best of..

                Man(n) bleibt Kind

                Das Ungeheuer von Wellness

                Two and a Houseman

                Der Heimwerkerprofi

                Wechseljahre

Sollte ich jemanden jetzt Neugierig gemacht haben, hier der Link aller Termine vom Fredi.

https://www.jirkal.at/termine.asp

Hiermit auch danke an den Wiener Fußballverband für den gelungenen Abend.

Ruza Stjepanovic

 

 

 

 

 

 

(1 Vote)

Radite li ove 3 stvari za zdraviji život?

 

Današnje generacije začarane su dnevnim obavezama i rutinom. Ukoliko imaju obitelj, od kada ujutro ustanu pa sve do počinka, roditelji često nemaju ni minutu odmora. Karijeristi ganjaju profesionalne karijere i često ostaju u svojim uredima do kasno navečer, a u svoj dom dođu praktički samo prespavati. Brzinska jela, fast food, polugotova hrana iz supermarketa i nedostatak vremena za obroke postali su naša svakodnevica. Iscrpljeni poslom i „moranjem“ često nemamo vremena izaći na svjež zrak, baviti se tjelesnom aktivnošću, provesti vrijeme u prirodi ili jednostavno obvezati se na neki oblik vježbe.

 

Ako ste se prepoznali u ovom uvodu, svakako nastavite čitati jer vam donosimo 3 koraka kako zdravije živjeti koja možete već danas početi primjenjivati!

 

  1. KORAK: Pijte 2 l vode dnevno

Odavno je već poznato da je sastav ljudskog tijela većinom voda (oko 60%, ovisno o dobi osobe) i da bez vode naše tijelo ne bi moglo funkcionirati. Voda u našem tijelu otapa organske i anorganske spojeve, čini mikro-okolinu svake stanice tijela, omogućava tijek svih kemijskih procesa, sudjeluje u pojedinim kemijskim reakcijama i služi kao transport hranidbenih tvari. Ukratko rečeno, bez vode naše tijelo ne funkcionira onako kako bi trebalo. Stoga svaki dan osigurajte svome tijelu dovoljnu količinu vode kako bi ono moglo obavljati sve potrebne funkcije i kako bi ostalo zdravo. Svaka odrasla osoba bi trebala dnevno unijeti minimalno 2 litre vode.

Nekoliko savjeta:

Ujutro čim se ustanete, popijte naiskap čašu mlake vode. To će pomoći vašoj probavi i ujedno ćete odmah ujutro hidratizirati svoje tijelo.

Ukoliko radite u uredu, natočite bocu vode od 1,5 l i stavite ju na stol. Svaki put kad ju pogledate, natočite čašu i popijte ju. Nakon nje odmah natočite još jednu „da vas čeka“. Na taj način podsjećate se da trebate piti vodu, ukoliko ste jedni od onih koji nemaju naviku pijenja vode. U vrlo kratkom vremenu, više se nećete morati podsjećati, tijelo će vas samo tražiti vodu.

Kamo god idete, imajte sa sobom bočicu vode i pijte. Tako ćete tijelu osigurati neprestanu hidratiziranost. Ukoliko živite u Beču, koristite brojne izvore smještene po gradu kako biste napunili svoju putnu bočicu.

 

  1. KORAK: Hodajte 8 km dnevno

Čovjeku je urođena potreba za kretanjem. Od malih nogu, od rođenja, ljudsko biće miče ručicama i nožicama – kreće se. Majke svjedoče vrlo žustrim kretanjima svojih nerođenih bebica još u trbuhu. Dakle možemo zaključiti – ljudsko biće je stvoreno da se kreće!

Spomenuti način života današnjih generacija zanemaruje potrebu za kretanjem uz izlike umora, stresa, nedostatka vremena i slično. Kretanje možemo shvatiti kao vodu – nužno da bi naše tijelo funkcioniralo. Ukoliko se ne krećete, ne dajete svom tijelu ono što mu treba da bi moglo obavljati svoje funkcije. Rezultati nekretanja su tromost, loša koordinacija pokreta, nedostatak kisika, nedostatak kondicije, nemogućnost penjanja uz stepenice, igranja s djecom i slično. Ukoliko ste se pronašli u prethodnoj rečenici, krenite već danas u akciju!

Nekoliko savjeta:

Ukoliko imate pametni telefon, skinite aplikaciju za brojanje koraka. Neka vam svakodnevni cilj bude 10.000 koraka. Iako zvuči puno, vidjet ćete da ćete ih za čas napraviti. Svakodnevno mjerenje daje motivaciju za kretanjem, a stvara i osjećaj grižnje savjesti kada jedan dan ne ispunite svoj zadatak. Pratite svoje aktivnosti svakodnevno i vidjet ćete napredak kroz statistiku.

Druga dobra alternativa je i nabavka sata koji mjeri korake, otkucaje srca, prijeđene kilometre i slično. 

Pronađite društvo koje će vas motivirati. Ukoliko ste u braku, šetnja u dvoje može biti kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme. Osim toga, jedno drugome možete biti motivacija u danima kada se „nekome ne ide“.

 

  1. KORAK: Spavajte 8 sati

Od osnovne škole pa do današnjih modernih časopisa u svima ćete pronaći istu informaciju – 8 kvalitetnog sna. San je vrlo važan faktor u obavljanju funkcija našeg tijela i nedostatak istoga uzrokuje razdražljivost, frustracije, stres, umor, nedostatak koncentracije, nemogućnost obavljanja svakodnevnih zadataka na poslu i kod kuće. Je li neki film zaista vrijedan svega gore navedenog? Naravno da nije.

Kako ćete prepoznati jeste li kvalitetno i dovoljno dugo spavali? Jednostavno – nakon buđenja ujutro imat ćete dobar osjećaj, s lakoćom ćete se ustati iz kreveta i započeti svoj dan svježi i odmorni. Svaki dobar dan započinje večer prije – ranim odlaskom na spavanje.

Nekoliko savjeta:

Zamračite sobu u kojoj spavate do mrklog mraka. Toliko da ne vidite vlastitu ruku u mraku. Mrkli mrak je važan zbog lučenja hormona melatonina, koji naše tijelo proizvodi samo i isključivo preko noći, 23-03 sata. S bilo kakvim zrakama svjetla, lučenje melatonina prestaje. Melatonin je važan za očuvanje srca, jak je antioksidans i sprječava stvaranje kortikosteroida. Nedostatak melatonina uzrokuje puno bolesti, a neke od njih su: skolioza, depresija, umor, opadanje kose, anksioznost, srčane aritmije, visok tlak i druge.

Smanjite grijanje preko noći i provjetrite sobu prije spavanja kako biste imali dovoljno kisika za bolji san.

Maja Puškarić

 

(1 Vote)

U srijedu, 10. travnja, hrvatska pijanistica i fortepijanistica Ivana Jelača predstavlja svoj CD "Hrvatski skladatelji i njihovi suvremenici" koji je snimljen na fortepianu poznatog bečkog graditelja Antona Waltera (1752.-1826.) iz zbirke u Knježevu dvoru u Dubrovniku. 
Svoj dolazak najaviti na: veranstaltungen.croemb@mvep.hr

(4 votes)

Na 36. bečkom maratonu, održanom u nedjelju,  sudjelovalo je i 230 hrvatskih trkačica i trkača. Tim štafete Kultrurnog i sportskog društva Zagreb u Beču i ove je godine bio višebojan i internacionalnog sastava. Sa počasnim startnim brojem „ jedan“  trčali su dr. Just Agbodjan Prince iz Republike Togo, dipl. Ing Zlatko Medibach te Danijel i Stjepan Turčić iz Zagreba. Danijel i Stjepan Turčić došli su iz Zagreba kako bi dali svoj doprinos štafeti i podržali tim Kulturnog i sportskog društva Zagreb u Beču. Grad Zagreb na ovogodišnjoj štafeti nije sudjelovao. Sudionike 36. bečkog maratona pratilo je idealno vrijeme i fantastična organizacija. Preko 90.000 bučnih gledatelja, od su starta pa sve do cilja, davali snagu upornim trkačima svojim bodrenjem. - Lijepo je bilo na raznim jezicima čuti navijanje i pozdrave hrvatskom barjaku i trkačima -rekao nam je predsjednik KSD Zagreb u Beču Blaško Papić. Po treći puta pobjedu je odnijela Nancy Kikrop, dok je u muškoj konkurenciji slavio Vincent Kipchumba iz Kenije.

A.H.A.

(0 votes)

Na marginama dvodnevne konferencije predsjednika parlamenata zemalja članica Europske unije i članica za članstvo, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković sastao se je u ponedjeljak u Beču sa svojim austrijskim kolegom Wolfgangom Sobotkom. Ono što je najviše zanimalo hrvatske novinare bilo je da li je i komemoracija na Bleiburgu bila tema njihova razgovora.

Nakon sastanka predsjednik Nacionalnog vijeća austrijskog parlamenta Sobotka, koji je u prošloj vladi bio i ministar unutarnjih poslova Austrije te dobro zna o čemu govori, rekao je novinarima:

„Razgovarali smo i o delikatnoj temi Bleiburg. I istog smo mišljenja da niti jedna strana niti želi niti će tolerirati fašističke spletk i obilježja“. Istakao je kako je i sa predsjednikom Hrvatskog sabora dogovorio da će se komemoracija održati „sukladno austrijskom Zakonu o okupljanju i uz suradnju sigurnosnih organa obiju strana“.

Sobotka je napomenuo kako je sa svojim hrvatskim kolegom razgovarao i o međuparlamentarnoj suradnji Austrije i Hrvatske i bilateralnoj suradnji dviju država, koja je prema njegovoj ocijeni na „zavidnoj razini“. Konstatirao je kako su obje države imaju zajedničke interese u Europi, te da snažno zagovaraju daljnje širenje Europske unije na jugoistok Europe.

Jandroković je novinarima potvrdio da će komemoracije na Bleiburgu biti i da je sa Sobotkom dogovorio da se pritom svi sudionici moraju pridržavati austrijskih zakona. Pozvao je sve koji namjeravaju ići na bleiburšku komemoraciju da vode računa da na dostojanstven način odaju počast žrtvama.

„Ovdje se radi o komemoraciji kojom želimo komemorirati žrtvama i to je glavni smisao okupljanja na Bleiburgu. Objema stranama je jasno da se komemoracija ne smije koristiti u bilo kakve političke svrhe, a posebno su neprihvatljivi bilo kakvi fašistički i ustaški simboli. Dogovorili smo se da posebna pozornost bude posvećena tome da se izbjegne bilo kakva politizacija i bilo kakva zlouporaba od strane ekstremnih političkih skupina“, istakao je predsjednik Hrvatskog sabora, koji je pokrovitelj bleiburške komemoracije. Dodao je kako Sobotka vrlo dobro razumije Hrvatsku poziciju vezanu uz ovo „osjetljivo“ pitanje. Jandroković se je osvrnuo i na bilateralne odnose Hrvatske i Austrije, ustvrdivši kako su oni „tradicionalno dobri i prijateljski“.

Ovogodišnja konferencija okupila je predsjednike parlamenata država članica EU, Europskog parlamenta, država kandidatkinja kao promatrača te kao posebne goste predsjednike parlamenata Islanda, Norveške i Švicarske te Bosne i Hercegovine.

Konferenciju su otvorili predsjednici Nacionalnog i Saveznog vijeća austrijskog parlamenta Wolfgang Sobotka i Ingo Appe. Uvodni govor održala je prva potpredsjednica Europskog parlamenta Mairead McGuinness.

Prvog dana predsjednici su razmijenili mišljenja o Europskoj uniji i njezinom susjedstvu i usuglasili se da se s politikom proširenja EU treba nastaviti.

Središnje teme dvodnevne bečke konferencije su Europska unija i njezino susjedstvo, s posebnim osvrtom na predstojeće svibanjske izbore za Europski parlament i međuparlamentarna suradnja u okviru Europske unije nakon 2019. godine.

Konferencija predsjednika parlamenata država članica Europske unije upravljačko je tijelo međuparlamentarne suradnje u Europskoj uniji koja se sastaje svake godine u proljeće u državi koja je predsjedala Vijećem EU-a tijekom drugoga polugodišta prethodne godine, a to je lani bila Austrija.

Novinare je zanimao i Jandrokovićev stav o europskim izborima 2019. On je rekao kako se očekuje da će stranke, članice Europske pučke stranke (EPP) na njima ostvariti vrlo dobre rezultate, a u Hrvatskoj, prema dosadašnjim istraživanjima, najviše glasova trebao bi dobiti HDZ.

Što se tiče Brexita, predsjednik Hrvatskog sabora je rekao kako se je taj proces „jako zakomplicirao i nanio štetu i samoj Velikoj Britaniji, ali i EU u cjelini.

„Volio bi da se naše rješenje koje će biti dogovoreno i zaštiti interes i EU i Velike Britanije“, dodao je, napomenuvši kako se, vezano uz Brexit, narednih dana nada „ konstruktivnijem tonu“.

Fenix-magazin/Snježana Herek

Photo: Hrvatska danas

 

(6 votes)

 I ove godine Starobečki uskrsni sajam na trgu Freyung krasi hrvatska pisanica. Dar je to Turističke zajednice Koprivničko-križevačke županije, a pisanica je nastala u sklopu projekta „Pisanica od srca“. Simbol je mira, prijateljstva i Uskrsa. Ručno su je oslikali slikari naivne umjetnosti Josip Gregurić, Stjepan Pongrac, Đuro Janković i Zlatko Štrfiček iz hlebinske i podravkine likovne udruge. Pisanica visoka 2.05 m i široka 1,50 m promovira Hrvatsku, Podravinu i naivnu umjetnost. Oslikavanje pisanica dio je hrvatske tradicijske baštine i simbol Uskrsa. Nema doma u Hrvatskoj u kojem se u vrijeme Uskrsa ne ukrašavaju pisanice. Ovaj stari običaj posebno raduje najmlađe.

Hrvatska pisanica i ove je godine velika atrakcija pa se upravo brojni turisti i Bečani slikaju ispred nje.

Adela Hardi Adžić

(2 votes)
Poseban, a još više uspješan i plodonosan vikend za CRO VIENNU završio je današnjim danom 15.kola Bečke nogometne C-Lige, gdje su naše momčadi U16 i U18 upisale pobjede i tako se približile našem najvećem rivalu momčadi Scheonbrunn  na samo 2️⃣ boda i mjestu koje nas vodi u veći rang natjecanja to jest B-Ligu.
 
U18
CRO VIENNA:RSV Marianum:  4️⃣:1️⃣
Strijelci  za Cro Viennu su bili;
Ivan Pranjić (11min+65 min)
Marko Cvetković (61min)
Marin Bralić (90+4)
 
U16
CRO VIENNA:RSV Marianum:  1️⃣0️⃣:0️⃣
Strijelci za Cro Viennu su bili;
David Stjepanović (9min+27min)
Sven Mlinar (11min+23min)
Simun Romić (45min)
David Slišković (51min+54min)
Philipp Peschka (70min autogol)
Augustin Jurčević (78min)
David Rezo (87min)
 
Gledatelji obje utakmice, osim u lijepom i sunčanom danu, uživali su  također i u odličnom nogometu. Dobrih poteza  naših pojedinaca, odličnih golova, nadmudrivanjima i taktike kako samih igrača tako i njihovih trenera nije nedostajalo.
Ovim putem zahvaljujemo se našim dečkima koji su dali sve od sebe kako kroz igru tako i kroz sportsko ponašanje. Svakako tu ne možemo, a da se ne zahvalimo našim trenerima i roditeljima naših dečkiju koji su naša najveća potpora.
Idemo dalje i jako, već sljedeći vikend u  nove sportske pobjede?.
 
TKO SMO MI - CRO VIENNA ????
 
 Marinko Banović
(2 votes)

Jučerašnji dan u našoj/vašoj Cro Vienni nije prošao samo u natjecateljskom tonu naših mlađih uzrasta koji se bore za bodove i veći rang natjecanja. Ovaj prekrasni nedjeljni dan bio je i u jednom drugom tonu poseban,blagoslovljen i uspješan u svakom smislu riječi. Danas su naše drage majke odigrale revijalnu utakmicu protiv svojih sinova -Anđela-malih lavova. Cro Vienna posebno je ponosna na svoj podmladak koji su naša budućnost, a i najveći ponos i razlog zašto postojimo i zašto se borimo. Iako je igrao David protiv Golijata, u ljubavno-majčinskom duhu ipak je bilo napeto i neodlučno do samog kraja. Uz malo sreće mame su jedva uspjele pobijediti. Ovakvo bogatstvo i druženje između djece i njihovih majki ima samo CRO VIENNA. To je još jedan dokaz koliku ulogu roditelji igraju u sportskom, životnom putu i odrastanju svoje djece. Zato im se ovim putem CRO VIENNA zahvaljuje od sveg srca što su dio nas i što vjeruju u nas. Naša su velika podrška i potpora. Lijepo je bilo danas biti majka, a još znati da su te majke i njihovi Anđeli dio Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna.

Marinko Banović

"Cro Vienna - vijesti" glasilo je Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss., Par. 25 - Mediengesetz. Prati zbivanja mnogobrojne hrvatske zajednice u Austriji. 
Kultur und Sportverein SK Cro Vienna, ZVR-Zahl: 683529812

Kolačiće koristimo za poboljšanje naše web stranice. Nastavivši koristiti ovu web stranicu, koristite suglasnost za upotrebu kolačića. More details…