Naslovnica Austrija Intervju: Anamarija Pejić, prva Hrvatica u najvećoj bazi za lansiranje raketa na...

Intervju: Anamarija Pejić, prva Hrvatica u najvećoj bazi za lansiranje raketa na svijetu

374

Anamarija Pejić, prva je hrvatska inženjerka koja je ušla na kazahstanski kozmodrom u Baikonuru, prvi najveći kozmodrom na svijetu, iz kojeg je bio lansiran Jurij Gagarin u letjelici Soyuz. Sudjelovala je  u lansiranju satelita u svemir, nakon čega će se biti moguće spojiti na Internet i s najnedostupnijih dijelova svijeta. Raditi kao test engineer na ovako velikom projektu i pisati povijest, opisuje kao neprocjenjivo iskustvo.

Projekt na kojem trenutno radim, bavi se time da se u orbitu Zemlje pošalje oko 900 satelita kako bi mrežna pokrivenost internetom bila moguća i u najizoliranijim dijelovima planete Zemlje.

Radite za klijenta na pokretanju 5G mreže u svijetu. Nakon što ste poslali 34 satelita u svemir, brzi internet biti će dostupan svima, a na njega će se biti moguće spojiti i usred Sahare ili primjerice s Mont Everesta. Kakvo je bilo iskustvo sudjelovati u projektu lansiranja satelita sa kazahstanskog kozmodroma u Baikonuru ?

Iskustvo je neprocjenjivo. Biti mali i važan dio velikog projekta je jako uzbudljivo. Sama prilika provesti dosta vremena na jugu Kazahstana, hodati ruskom vojnom bazom i kozmodromom, vidjeti uživo lansiranje rakete je rezervirana za jako mali broj ljudi.

Kakav je život na kozmodromu, kako izgleda jedan tipičan radni dan?

Kozmodrom Baikonur je udaljen 45 minuta vožnje od najbližeg grada Baikonura. Grad Baikonur je zapravo ruska vojna baza te socijalističko uređenje i izgled grada daju dojam života prije 70 godina. Kozmodrom je jako veliki, potrebno je pola sata vožnje po kozmodromu od ureda do ‘launch pad’-a. Točno ispod ‘launch pad’-a se nalaze ‘katakombe’ – jako male prostorije u kojima sam provodila dosta vremena. S jedne strane katakombe je ‘launch pad’, dok s druge je pregledno prostranstvo pustinje prekriveno snijegom i ledom. Često su lisice i deve dolazile u posjetu do ‘launch pad’-a, a vrijeme nas nije mazilo – minus dvadeset Celzijevih stupnjeva uz dosta jaki vjetar. Svaku večer emailom bih dobila raspored za sutra. Uobičajen raspored podrazumijeva u pola 8 ujutro bi bus krenuo prema kozmodromu, oko pol 7 navečer bi nas vraćao nazad prema hotelu. Svatko je imao svoj točan raspored kojeg se mora pridržavati – i nema iznimaka jer svaki tim je ovisan o drugome i raspored obavljanja poslova se mora poštivati. Sve mora biti na vrijeme gotovo jer pomicanje datuma lansiranja za samo jedan dan znaci gubitke od nekoliko milijuna eura.

Kakve su pripreme uoči samog lansiranja raketa u svemir?

Za dva lansiranja na kojima sam sudjelovala,  korištena je  ruska Soyuz raketa, za koju je posebno dizajniran ‘fregat’ – dio rakete na koju su pričvršćeni sateliti. Desetak dana prije lansiranja testira se je li odvajanje satelita od ‘fregat’ radi kako treba ili ne. Uz to se još testira otvaranje solarnih panela na svim satelitima – u tvornici na Floridi je to teško izvedivo radi nedostatka prostora jer treba barem dvadesetak metara širine prilikom otvaranja panela

Sedam dana prije lansiranja ‘fregat’ se enkapsulira u ‘fairing’ – najviši dio rakete – nos rakete, tj. ‘3rd stage’ rakete. Svaki stage rakete ima svoj posebni pogon. 1st stage kerozinski pogon je potreban dok raketa ne dosegne kritičnu točku udaljenosti od Zemlje kada zemljina gravitacija postane preslaba, 2nd stage kerozinski pogon jest da bi se fairing dogurao do potrebne orbit, a 3rd stage pogona na tekući kisik služi kako bi se što preciznije pozicionirali sateliti.

Samo enkapsuliranje se vrši pomoću tekućeg dušika kako bi se maksimalno uklonila vlaga iz ‘fairing’

Četiri dana prije lansiranja sva tri dijela rakete se spajaju te se horizontalno vlakom dovodi do ‘launch pad’-a i pomoću krana na vlaku dižu u vertikalni položaj. U vertikalnom se položaju raketa fiksira pomoću 4 primarna i 4 sekundarna kraka launch pada koji izgledaju kao paukove noge. Najteži dio pri tome je precizno pozicioniranje rakete pod kutom od 90 stupnjeva . Samo pozicioniranje, kada je raketa već u vertikalnom položaju, traju oko sat vremena.

Dan prije lansiranja motorni pogoni rakete se puni, vrše se zadnje pripreme, a nekoliko sati prije samog lansiranja pune se baterije svih satelita

Kako izgleda samo lansiranje?

Neopisivo. Zapanjujuće i neprocjenjivo. Zamislite biti na točno jedan kilometar udaljenosti od rakete kada joj se zapale četiri pogonska motora te se ona  ubrzano počne udaljavati od naše planete. Gledati bljeskove svjetala raketnih pogona u 3 sata ujutro, osjetiti podrhtavanje tla zbog velikih vibracija prilikom paljenja motora i snažnih prodora zakašnjelog zvuka podsjeti čovjeka koliko smo mali i zamjenjivi.

Za koji dio posla ste vi bili zaduženi?

Moj posao je bio održavanje testne opreme, tj. posebno dizajniranog uređaja kojim se testiraju i simuliraju razne funkcije satelita vezane za punjenje baterija, solarne panele, životni vijek, komunikaciju te za samo punjenje baterija satelita prije lansiranja i spajanje sa satelitima

Jeste li usamljeni kao žena u svemirskoj industriji ? Koliko su žene zastupljene u ovom sektoru?

Nisam usamljena, tokom studiranja je na fakultetu bilo jako malo žena i naviknula sam se biti u pretežito muškom društvu. Žena u elektrotehničkim sektorima nažalost nema puno, i nadam se da će se to uskoro promijeniti

Kako vidite svoju daljnju karijeru, ostajete i dalje u svemirskoj industriji?

Da, apsolutno, svemirska industrija je danas ono što je internet bio 90-tih. Traži jako puno rada i truda, ali je iznimno zanimljiva.

Diplomirali ste elektrotehniku, smjer elektronika. Je li studij bio težak ?

Da. Jako. Sati i sati rješavanja zadatka i ispisivanja jednadžbi, matematičkih formula i teorema. Pri kraju studija, kada sam se specijalizirala za elektroniku predmeti su postali zabavniji.

Koja je razlika između studija u Hrvatskoj i inozemstvu ?

Imala sam priliku odraditi magisterij na Sveucilistu u Torontu. Ne mogu reci da sam prijmjetila neku razliku izmedu Sveucilista u Zagrebu i Torontu, u svakom slucaju mora se primiti knjige.

Kada ste otkrili ljubav prema svemiru ?  

Oduvijek sam bila zaljubljena u svemir i sve sto se događa u našoj galaksiji . Sasvim slučajno sam, na sreću, sam završila u svemirskoj industriji

Postoji li neki projekt u karijeri na koji ste posebno ponosni?

Radim na ovom projektu već skoro dvije godine, i kao student sam stažirala na istom projektu u Beču i za sada mi je ovo jedini projekt na kojem sam radila.

Proputovali ste gotovo cijeli svijet, a odnedavno živite na bečkoj adresi. Kako vam se sviđa život u austrijskog metropoli ?

Zahvaljujući ovom projektu imala sam priliku živjeti u Toulouse u Francuskoj nekoliko mjeseci kao i u Cocoa beach na Floridi i gledati lansiranje raketa sa terase. Ali Beč je moja ljubav, grad kojeg jako volim.

- Oglas -