Naslovnica Austrija Integracija učenika migrantskog porijekla u školskom sustavu

Integracija učenika migrantskog porijekla u školskom sustavu

2

Migracija i integracija

Prije nego se posvetim samoj temi smatram da je neophodno da najprije definiram dva gore navedena pojma.

Migracija (lat. migratio : seoba, selidba), u najširem smislu prostorna pokretljivost stanovništva, a u užem smislu trajnija promjena mjesta stalnog boravka pojedinca ili društvenih skupina. Osnovne sastavnice migracije su imigracija ili useljavanje i emigracija ili iseljavanje.

Integracija (lat. integration: dopunjavanje, ujedinjenje) proces međusobnog povezivanja pojedinaca ili društvenih grupa u veću i skladniju cjelinu.

Zbog svog gospodarskog uspona 60-ih i 70-ih godina i potrebe za radnom snagom Austrija je bila jedan od glavnih ciljeva mnogih migranata, posebno sa područja tadašnje Jugoslavije i Turske. Migracijski procesi odrazili su se na mnoge sfere društva, posebno na školstvo. Ono što su donijele sa sobom bilo je naglo povećanje broja učenika migrantskog porijekla pa se već tada uveliko radilo na razvijanju odgovarajućih pedagoških mjera kojima bi se omogućila integracija  istih.

Da je Austrija bila i ostala jedna od omiljenih zemalja za život i cilj mnogih migranata govore i brojke Zavoda za statistiku Austrije prema kojima je svaki četvrti učenik u Austriji migrantskog porijekla, a u Beču čak svaki drugi! Te brojke predstavljaju jedan veliki izazov za integracijsku politiku, obrazovni i školski sustav, a posebno za učitelje i profesore, na kojima je najveća odgovornost, jer se od njih očekuje da integraciju sprovedu u djelo. Stub i glavni  nosilac ove integracije bez kojeg ona ne bi bila moguća je njemački jezik. Stoga se i sve pedagoške mjere koje služe ovoj svrsi baziraju na njegovom učenju i usavršavanju. Od 70-ih godina pa do danas, a u svrhu integracije učenika migrantskog porijekla,, primjenjivale su se razne pedagoške mjere i nastavni principi počevši sa paralelnim učenjem njemačkog i materinjeg jezika, dopunskom nastavom njemačkog i materinjeg jezika do učenja njemačkog jezika kao drugog jezika (Deutsch als Zweitsprache ili kratko DaZ), što je danas najzastupljenije.

DaZ je zapravo dodatak nastavnom planu i programu njemačkog jezika ili bolje rečeno dodatna nastava uz redovnu nastavu njemačkog jezika koja se uspješno provodi već od kraja  90-ih i namijenjena je učenicima i učenicama  kojima njemački nije materinji jezik, koji ne poznaju njemački ili imaju slabo predznanje istog. Ova nastava održava se uglavnom poslijepodne, što ne mora biti slučaj u svakoj školi. Cilj ove nastave je učenike i učenice dovesti na nivo poznavanja jezika na kojem će moći pratiti redovnu nastavu, a što će ujedno stvoriti uvjete za njihovu integraciju u školi i društvu. Oni koji ne posjeduju nikakvo znanje njemačkog jezika upisuju se prvu školsku godinu kao izvanredni učenici  i u razred koji im odgovara prema starosnoj dobi. Ukoliko ne napreduju dovoljno  kako bi u sljedećoj školskoj godini mogli bez poteškoća pratiti nastavu moraju ponavljati razred. Ovo se uglavnom odnosi na učenike/učenice koji su već u školskom uzrastu, a zbog migracije nastavljaju svoje školovanje u Austriji.

Učenici/učenice migrantskog porijekla druge generacije (rođeni u Austriji, a roditelji rođeni u nekoj drugoj zemlji) uglavnom odrastaju bilingvalno i imaju manje poteškoća u savladavanju svakodnevnih školskih zadataka. Zakonska uredba prema kojoj je u zadnjoj godina prije upisa u školu obavezno pohađanje predškolske ustanove, znatno je smanjila nedostatke u poznavanju njemačkog jezika, koji su se pokazivali kod ove djece. O nivou poznavanja njemačkog jezika ovisi cjelokupno školovanje, odabir zanimanja i posla ili bolje rečeno budućnost učenika migrantskog porijekla. S obzirom da djeca jako brzo uče u većini slučajeva ta jezična barijera se jako brzo  premosti što rezultira uspješnom integracijom.

Ono što ja smatram problemom je da dosta roditelja pod pritiskom i iz straha da dijete neće naučiti njemački ili da će imati poteškoće, ne uči dijete materinjem jeziku ili ga prestaje govoriti s njim, što je potpuno pogrešno! Brojne studije su pokazale da su djeca u predškolskoj dobi  sposobna učiti više jezika paralelno, čak tri do četiri. Zašto onda svjesno uskratiti djeci nešto, za što imaju sposobnost i što je obogaćenje za njihovo znanje.

Još jedan od problema je da jako često čujem učenike i roditelje kako se žale da su „zakinuti „ samo zato jer imaju drugi materinji jezik  i jer su stranci. To me navelo na razmišljanje u toj mjeri, da sam počela promatrati moje učenike i kolege i moram priznati da sam sretna, jer nisam primijetila ni jedan takav slučaj. Naravno ne želim tvrditi da ne postoji, navodim samo svoje iskustvo. U skoro svakome od mojih razreda ima pola, a u nekima i više od pola učenika migrantskog porijekla i većina njih su dobri ili pak odlični učenici, čak i u njemačkom!

Stoga smatram da su jedina formula za uspjeh odnosno uspješnu (školsku) integraciju, bez obzira iz koje zemlje poticali i gdje rođeni bili: rad, trud i zalaganje i da krivca za neuspjeh ne treba tražiti ni u profesorima, ni u školskom sustavu. Svi uvjeti za integraciju su dati, bilo od strane države Austrije, grada Beča, školskog sustava i ostalih nadležnih institucija, a na nama je odluka koliko, u kojoj mjeri i da li se uopće želimo integrirati.  

Ne smijemo zaboraviti da živimo u jednoj zemlji punoj kulturnih, nacionalnih, vjerskih različitosti i možemo puno naučiti jedni od drugih. Uspješna integracija ne znači da trebamo zaboraviti odakle potičemo, nego da trebamo biti otvoreni za novo, tuđe i ponosni na svoje. Zato nemojte nikada zaboraviti odakle potičete, njegujte svoju tradiciju i običaje, govorite materinji jezik i prenosite ih na vašu djecu, jer samo tako i vi i oni možete biti dio različitosti koja obogaćuje ovu zemlju.

- Oglas -