Naslovnica Austrija Korona virus i učenje na daljinu

Korona virus i učenje na daljinu

57

Škola kod kuće

Posljednjih mjesec dana stanovnici Austrije zaokupljeni su samo jednom temom: korona virus i njime prouzrokovana korona -kriza. No kako ne bismo bili zaokupljeni i zabrinuti, kada se ovaj opaki virus za jako kratko vrijeme proširio na cijelu zemaljsku kuglu i dotakao sve sfere našeg življenja i sve nas doveo u neku novu situaciju, u neko novo stanje koje je nama svima nepoznato i u kome se nikada do sada nismo našli. Suzbiti i zaustaviti širenje virusa moguće je jedino smanjenjem i ograničenjem  socijalnih kontakata pa su austrijske vlasti s tom namjerom uvele mjere ograničenog kretanja, koje su za posljedicu imale zatvaranje mnogih institucija, poduzeća, ugostiteljskih objekata, trgovina itd.

Univerziteti i visoke pedagoške škole diljem Austrije prvi su zatvorili vrata za svoje studente, a par dana poslije isto su učinile osnovne i srednje škole, vrtići te ostale odgojno-obrazovne ustanove. U prvom trenutku šok za sve, profesore, učenike, roditelje, odgajatelje i pitanje što dalje?  S obzirom na to da živimo u digitalnom svijetu odgovor je bio jasan: učenje na daljinu!

Evo sa moje strane kao profesorice jedan mali osvrt na organizaciju i funkcioniranje učenja na daljinu u mojoj školi. Mnogo mojih kolega koristi već dobro poznate platforme za učenje poput Teams, OneNote, Google Classroom, Moodle i mnoge druge u planiranju i poboljšanju svakodnevne nastave, kao i za jednostavniju i bržu komunikaciju sa kolegama i učenicima,  tako da prijelaz iz stvarne učionice u online učionicu u mojoj školi i u mom timu nije bio toliko težak. Odlučili smo se za aplikacije Teams i OneNote iz razloga, jer su pregledne i jednostavne za korištenje te smo u kratkom roku imali organizirane online učionice, a svi učenici i roditelji pristup istim.

On-line učionica punila se nastavnim sadržajima i zadatcima koje je trebalo izvršiti na čelu sa tjednim  planom po kojemu inače radimo. Svaki nastavni predmet imao je svoju mapu unutar koje je bila mapa sa info materijalima, radnim  listićima i zadatcima te mapu za predaju urađenih i izvršenih zadataka. Da sve neće biti tako jednostavno, kako se na prvi pogled činilo, pokazalo se već u prvom tjednu, moj telefon nije prestajao zvoniti, a sa druge strane bili su zbunjeni roditelji i učenici sa bezbroj pitanja. Najčešći problemi bili su zaboravljeni kodovi, korisnička imena, poteškoće pri postavljanju sadržaja u online učionicu, nemogućnost štampanja radnih listića i drugih materijala, dijeljenje računara ili laptopa sa više ukućana i sl. Moje kolege i ja smo se trudili  da riješimo sve probleme, ukoliko je to bilo u našoj moći, a ako ne bar da damo savjet i pokažemo razumijevanje ako neka zadaća iz opravdanog razloga nije predana na vrijeme. Kratko rečeno prvi tjedan bio je jako stresan i kaotičan za sve nas.

U drugi tjedan kročili smo smireniji i sigurniji u ono što radimo te počeli da se navikavamo na novonastalu situaciju. Naviknuti se na home office profesorima nije bilo teško, jer pola svoje radne obaveze svakako ispunjavaju doma, pripremajući nastavu, ispravljajući testove i domaće uratke, a učenici su bili sretni, jer mogu duže spavati i praviti pauzu kada žele te si sami planirati vrijeme za učenje. Pozivi su bili i dalje učestali, ali ovoga puta u svrhu dodatnog objašnjenja nekoga sadržaja ili pomoći oko razumijevanja istog. Na kraju drugog tjedna mogu reći da sam ponosna na sve moje učenike, koji su našu online učionicu ispunili urađenim zadatcima iz svih predmeta, videima sa snimljenim prezentacijama referata, videima sa urađenim projektima iz tehničkog i sl. Jako je mali broj onih, koji se u ovoj situaciji ne snalaze baš najbolje i koji nisu ostvarili tjedni plan te će oni putem video poziva dobiti potrebnu pomoć i dodatna objašnjenja.

U trenutku dok pišem ovaj tekst prošao je treći tjedan izolacije i mjera ograničenog kretanja. Ovaj tjedan bio je jako stresan! Od ponedjeljka smo počeli sa intenzivnijim video pozivima i videokonferencijama u pojedinim razredima. Moj radni dan trajao je duže nego inače, 5 do 6 video poziva po 50 minuta i pripreme za sljedeći dan, moram priznati jako iscrpljujuće. Jedino što me veseli u svemu tome je da sam uspjela pomoći učenicima koji su moju pomoć trebali i da se sada svi snalazimo u ovim novonastalim uvjetima rada.

Uskršnji praznici su pred vratima,  a za nas, naše učenike i njihove roditelje mali predah od „situacije“ koja nas je snašla, a zove se učenje na daljinu!  Iskreno se nadam da ćemo se svi poslije praznika vratiti našim malim ekranima i online učionicama puni energije, jer ono što dolazi  neće biti lako ni za koga od nas. Nažalost u školu se nećemo vratiti, kao što smo svi priželjkivali i očekivali, nego ćemo nastaviti sa učenjem na daljinu te početi obrađivati novo gradivo i zavisno od razvoja situacije provesti ispitivanje i ocjenjivanje učenika, također na daljinu. Jako veliki izazov za sve nas, koji ćemo uz puno truda, napora, zalaganja i zajedničkog rada roditelja, učenika i profesora, nadam se savladati!

S obzirom da je za sve nas ovo nešto novo moram priznati da sam jako ponosna na to kako se svi nosimo sa ovom situacijom. Ponosna sam na roditelje mojih učenika, koji su preko noći od roditelja postali učitelji svojoj djeci, ponosna sam na sve kolege koji se polako od profesora pretvaraju u Youtubere puneći YouTube kanale sa videima objašnjenja nastavnih sadržaja iz svih nastavnih predmeta i tako se pripremaju za ono što nas čeka nakon raspusta i naravno najviše sam ponosna na moje učenike koji usprkos svemu nisu izgubili motivaciju i volju za učenjem.

Kada će nam naše škole ponovno otvoriti vrata i da li ćemo školsku godinu privesti kraju u školskim klupama ili pak pred malim ekranima, zapisano je u zvijezdama! Sve zavisi od razvoja pandemije i s tim u skladu donesenih odluka austrijskih vlasti! Nadajmo se da će da će ova noćna mora uskoro završiti i da ćemo se svi vratiti normalnom životu, a do tada želim svima, posebno mojim učenicima, njihovim roditeljima i svim kolegama puno snage i strpljenja.  

- Oglas -