Autor: Jure Burić
Jedan od najomiljenijih bivših hrvatskih reprezentativaca, svakako je nikad umorni, Ivica Olić. Bilo da je igrao za reprezentaciju ili klub, Ola je ostavljao srce na terenu, zbog toga i njegovih golova, nitko od nogometnih zaljubljenika nije mogao biti ravnodušan prema njemu. Danas je, Olić, asistent hrvatskom izborniku Zlatku Daliću, a sa njim smo se imali priliku družiti pred utakmicu Hrvatska-Slovačka, u Rijeci, 16. studenog Tada smo i dogovorili ovaj razgovor za naš list.
-Hrvatska je u skupini D, sa Engleskom i Češkom, a trećeg suparnika još mora čekati, do proljeća. Kako ocjenjujete jakost skupine, odnosno protivnika ?
Mi smo znali da ćemo imati moćne suparnike, a ja sam osobno najmanje želio da to budu Englezi. Posljednjih nekoliko godine od mladih igrača stvorili su respektabilnu momčad, a svi reprezentativni kandidati igraju u jakim klubovima. Primjerice, i u Rusiji na Svjetskom prvenstvu, bili su nam najneugodniji suparnik.
-Koga si ti želio, od tih jačih reprezentacija ?
Nekako sam mišljenja da bi Italija i Njemačka bili prihvatljiviji, zapravo lakši.
-Češka ?
I Česi imaju solidan tim, prilično su kompaktni, igraju čvrsto, disciplinirano, a u prilog mom komentaru ide i činjenica da su Česi u kvalifikacijama pobijedili Englesku (2:1). Znači, neće nam biti lagana zadaća!
-Treći suparnik može biti Škotska, Norveška, Srbija ili Izrael?
Play-off će se igrati u proljeće i tada bi trebali dobiti odgovor tko će nam se pridružiti. Niti jedna od te 4 reprezentacije nije za podcijeniti iako sam mišljenja da je Srbija najkvalitetnija i zbog toga ne bih se radovao da nam Srbija bude protivnik. Osim toga nogomet bi bio u drugom planu. Individualno, oni su najkvalitetniji od te 4 reprezentacije. Mislim da bi najlakši bio Izrael.
-U slučaju da to bude Škotska, a jedno od mjesta gdje ćemo igrati je i Glasgow, opet bi bili gosti, kao i kod Engleza, u Londonu, 14. lipnja, je li to prednost Engleske i eventualno Škotske ?
Prednost domaćeg terena je u svakom slučaju na strani domaćina, bez obzira o kakvoj se utakmici ili natjecanju radi. Naravno, da će se Englezi na svom Wembleyu osjećati ugodnije od gosta.
-Kakve su nam šanse za prolazak skupine ?
Uvjerenja sam da možemo proći, vjerujem u naše kvalitete.
-Bliži se Božić, kakvi su vam planovi ?
Ništa posebno, slaviti i veseliti se blagdanu u krugu obitelji, a poslije blagdana zaletit ću se negdje. A, gdje, još je otvoreno.
-Pokloni su već pripremljeni ?
Ma, neeeee. To redovito obavljam u zadnjih par dana pred Božić.
-Ova godina je na izmaku, koji nogometaš je obilježio godinu i ispred ostalih je ?
Kod Hrvata to je Luka Modrić, a u Europi, zapravo u svijetu je Lionel Messi. Nekako sam slab na te njegove driblinge, asistencije i golove. Ronaldo je ove godine malo zaostao, a jedan od razloga vidim to što se preselio u Italiju. Nije baš jednostavno igrati i dominirati u Italiji kad su tamo taktički zadaci opterećenje.
-Što te veže za Beč, često kroz razgovor voliš pričati o glavnom gradu Austrije.
U Beč sam počeo dolaziti još dok sam bio mlađi, u vrijeme kad sam igrao u Hrvatskoj. Sami znate da sam dolazio sa ekipom NK Zagreb na novogodišnji malonogometni turnir. U Njemačkoj sam dugo, tu živim, ali pored Njemačke uvijek kažem da bih rado živio u Beču. Za Beč me vežu i nekoliko velikih prijateljstava. Naravno, ti si broj jedan, a nekoliko ih je iz nogometnog života.
-Za 10. rođendan SK Cro Vienna nisi mogao doći zbog obveza u nogometnoj akademiji. Mi planiramo proslaviti 15. rođendan, možemo li ti se tada nadati, a ovo neka bude i pozivnica?
Budem li slobodan u to vrijeme, doći ću sigurno. Možeš na mene računati!
-Danas si trener, što je lakše biti igrač ili trener?
Lakše je biti igrač. U toj ulozi vise misliš na sebe, radiš svoj posao koji znaš. Trenerska uloga je puno stresnija i kompleksnija. Moraš misliti o svemu: o igračima, o suparnicima, o suradnicima, o liječnicima… Najmanje vremena imaš za svoju filozofiju i kako je provesti u djelo. Uistinu, trenerski posao je “kruh sa sedam kora”.
-Tvoj prijatelj Niko Kovač vise ne stoluje u Bayernu?
Niki je bilo teško od prvog dana kad je preuzeo Bayern. Stalno su mu bili nekakvi upitnici iznad glave. Unatoč svim nedaćama koje su ga pratile uzeo je dvostruku krunu sa Bayernom, dokazao se. Poslije toga, očekivao sam više respekta, od medija, struke, poštovanja naspram Nike. Kao prijatelj, teško mi je bilo sve to pratiti. Međutim, Niko Kovač je već dokazano trenersko ime, stekao je ogromno iskustvo, postao bolji trener. Prije Bayerna spasio je Eintracht od ispadanja, uzeo i sa njima njemački kup… Već do sada je napravio sjajan posao u svojoj trenerskoj karijeri.
