Prvi susret Marte Račić s moliškim Hrvatima bila je Izložba Zlatna nit 1980-ih u Zagrebu. Povezala ih je riječ, riječ koja je srž identiteta moliških Hrvata, riječ kojom, kako je rekao moliški Hrvat Gabriele Blascetta, oni zidaju – sebe i svoju priču. Izvezla je Marta Račić, onim zlatnim nitima protkanu, jedinstvenu priču o putovanju, prilagodbi, očuvanju identiteta i – pisanju.
U Hrvatskom je centru, 13. lipnja u sklopu Susreta Katarina Tyran s Martom Račić, pričala o njenoj doktorskoj disertaciji iz 2018. godine na temu revitalizacije moliškohrvatskog identiteta. Preci današnjih moliških Hrvata u petnaestom su stoljeću, bježeći pred Turcima, preplovili Jadran i smjestili se u današnjoj talijanskoj pokrajini Molise. Očuvali su svoj jezik, na našo ili na našu kako ga zovu, koji se, zbog geografske izoliranosti, razvijao neovisno od ostalih hrvatskih narječja, a osim talijanskih utjecaja, filolozima i jezikoslovcima je posebno zanimljiv jer je riječ o štokavskoj ikavici s čakavskim leksicima, ali i zato što ne sadrži turcizme. Za cigaretu, na primjer, kažu ‘dimilica’. Moliški su Hrvati, došavši iz prostora između Cetine i Neretve, osim jezika sačuvali i običaje, a mnogi su vezani upravo uz prelazak Jadrana i dolazak u Molise. U svibnju se tako slave petci jer su, prema predaji, došli u Molise jedan petak u svibnju. Neke predaje kažu prvi, neke treći, a kako bi se dvojba riješila, slave se svaki petak u svibnju. U Mundimitru je važna i sveta Lucija, čiji su kip preci moliških Hrvata donijeli da sobom te se na Bijelu nedjelju slavi fešta do kapele u mjestu koje zovu ‘Selo’, prvo mjesto u kojem su se naselili prije više od 500 godina. U Kruču, također moliškohrvatskom naselju, slavi se običaj Majo, također vezan uz dolazak, a koji podsjeća na tradicionalnu proslavu Jurjeva.
Danas moliški Hrvati žive u svega tri naselja u Moliseu. To Mundimitar, Kruč i Filič i ima ih tek nešto više 1700 stanovnika. Opravdano se može reći da su ugroženi jezično i brojčano, ali optimizam s kojim je Marta Račić pričala svima je dao nadu da će se moliški Hrvati i njihov hrvatski jezik još dugo održati. Prva istraživanja o moliškim Hrvatima provedena su početkom prošlog stoljeća, a prvi znaci revitalizacije javili su se pedesetak godina kasnije. 1967. godine osnovani su kulturno društvo i časopis „Naš jezik“ i mladi su počeli aktivno pisati pjesme na svom jeziku. Cvjetala je takva atmosfera punih pet godina kad je došlo do stagnacije. Ipak, situacija se ponovno promijenila kada je sredinom 80-ih godina Agostina Piccoli iz rodnog Mundimitra u Zagreb došla na studij hrvatskog jezika u potrazi za nejasnim porijeklom svojih predaka te našavši neki novi svijet jezika i kulture. Agostina Piccoli je, po povratku u Mundimitar, počela prikupljati riječi za rječnik moliško-hrvatskog narječja te je svojim entuzijazmom, predanošću i marljivošću pokrenula nešto puno veće. Njezinim se djelovanjem moliškim Hrvatima vratio interes za vlastiti identitet i jezik. Danas u Mundimitru djeluje Fondazione Piccoli, ljeti se organizira sada već poznata književna večer, a pjesničkom djelatnošću moliških Hrvata Mundimitar je dobio status grada pjesnika.
Priča o moliškim Hrvatima uvijek je vezana uz riječ. Riječ je najjasniji znak koji ih veže uz njihovo podrijetlo. U Marti Račić, sugovornici ovog susreta, zanimanje za moliške Hrvate pobudila je upravo riječ, kada je grupu Talijana, ne znajući da su oni moliški Hrvati, vodila izložbom Zlatna nit, a oni su tkalački stan počeli nazivati ne talijanskim, nego riječima koje su jako podsjećale na hrvatski. Moliški su Hrvati poznati upravo po pisanju pjesama. Što njih povezuje je riječ. U vremenu kada dijalekti i manji jezici svakodnevno nestaju, mladi moliški Hrvati čuvaju svoj jezik i običaje. Imali smo tako na Susretu čuti i nekoliko pjesama koje nam je pročitao moliškohrvatski pjesnik Gabriele Blascetta, večer je glazbeno popratila grupa Kroatarantata koja ne pjeva samo tradicionalne pjesme, već piše svoje, na moliškohrvatskom, a čuli smo da i oni najmlađi pokazuju zanimanje za jezik svojih predaka. Štoviše, kako su nam ispričali članovi grupe Kroatarantata, Instagram je postao prava riznica moliškohrvatskog, gdje upravo mladi komuniciraju na jeziku svojih predaka. Od moliških Hrvata može mnogo naučiti. O čuvanju i vrednovanju jezika, ali i o ponosu. Jer oni su, kako kažu sami i kako za njih kažu, oduvijek bili ponosni na svoj jezik.
Donata Rihtarić
