Naslovnica Austrija Osmijesi na licima djece nakon prvog posjeta Beču

Osmijesi na licima djece nakon prvog posjeta Beču

Na poziv Ivanke Jurić i Brigite Batinić iz bečke udruge „Kravata“, djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi iz osječkog Centra za pružanje usluga u zajednici Klasje prvi su put posjetila Beč.

– Suradnja s udrugom “Kravata” započela je za Božić prošle godine kada nas je posjetila Ivanka Jurić u pratnji supruga i donijela nam novčanu donaciju, tada smo se dogovorili kako bi bilo lijepo da skupina djece dođe u Beč, rekla je ravnateljica Miranda Glavaš-Kul.

S nestrpljenjem je 7 mladih; 4 momka i 3 djevojke s odgajateljicom Melitom Rukavinom i ravnateljicom Mirandom Glavaš- Kul krenulo put Beča. Odmah po dolasku uputili su se u Schönbrunn na godišnji koncert Bečke filharmonije. Posebno je to bilo iskustvo, kulturni događaj kakav djeca dosad nisu imala priliku doživjeti.

Sljedećega dana primljeni su u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Beču. Djeca su se ondje upoznala s radom Veleposlanstva, naučila su i doživjela nešto novo. Nakon posjeta uslijedio je cjelodnevni obilazak Beča. – Poseban doživljaj bio je posjet katedrali sv. Stjepana uz stručno vodstvo gospodina Nike koji nas je proveo katakombama, ispričao nam sve o povijesti katedrale, odveo nas na toranj s kojeg se pruža veličanstven pogled na Beč, pokazao nam dijelove katedrale u koje rijetki ulaze. Hvala od srca domaćicama i gospodinu Niki na ovoj mogućnosti, zahvalila se ravnateljica Miranda Glavaš-Kul.

Mrtvi umorni, nakon 19 prijeđenih kilometara po suncu i vrućini, ipak nisu odustali od kasnovečernjeg posjeta Kahlenbergu na kojem su doživjeli još jedan prekrasan pogled na Beč noću. Beč na dlanu nešto je što se uistinu ne smije propustiti. Treći dan posjeta bio je rezerviran za zabavu i posjet Prateru. Naravno da su djeca bila oduševljena ponuđenim sadržajima, a nakon uživanja u svim željenim atrakcijama, otišli su na Donauinselfest.

Posljednjega dana posjeta otišli su na svetu misu u hrvatsku crkvu Am Hof, gdje su bili posebno najavljeni i pozdravljeni, a potom u obilazak dvorca Schönbrunn. Prepuni dojmova, zatečeni kulturno povijesnim ljepotama i znamenitostima Beča i nahranjeni  ljubavlju i dobrotom domaćica, krenuli su put Osijeka.

-Teško je pronaći prave riječi kako bismo izrazili svoju zahvalnosti za sve što nam je bilo omogućeno ovim posjetom. Klasići često putuju, trudimo se proširiti im vidike, potaknuti ih da u svemu pronalaze ono dobro i lijepo, da svoja teška životna iskustva i sjećanja, postupno zamjenjuju onim lijepima, a naše drage Ivanka i Brigita u tome su nam pomogle. Omogućile su našoj djeci doživljaj koji se ne zaboravlja, otvorile su vrata svoga doma i svoga srca nama, svoje su obitelji stavile na raspolaganje našoj djeci koja su se u svakom trenutku osjećala posebno, voljeno i dobrodošlo, a to, znamo, nema cijenu i hvala im na tome. Hvala na ljubavi, na vremenu, na zagrljajima, na nepresušnoj energiji, na čovječnosti za koju se nekad pitamo postoji li još uvijek u ovom užurbanom samodopadnom svijetu. Dok je ljudi poput njih dviju i poput njihovih prijatelja koji su se također angažirali i odvojili svoje vrijeme i materijalna sredstva kako bi našoj djeci bilo lijepo, znam da nikad nije do vremena u kojem živimo, uvijek je do nas. Hvala od srca!, pune su riječi hvale nakon posjeta Beču bile ravnateljica Miranda i odgajateljica Melita.

Ništa manje nisu bila oduševljena ni djeca, a nekima je ovo bio i prvi odlazak izvan granica Lijepe naše.

– Bilo mi je prelijepo. Nikad dosad nisam doživjela nešto tako lijepo. Vidjela sam puno prelijepih zgrada, dvoraca, parkova. Kod tete Brigite sam se osjećala prekrasno, kao da sam kod kuće- rekla je Ana-Marija. I Danijela se oduševila ljepotama Beča. -Bilo mi je savršeno u Beču. Vidjela sam puno toga lijepoga, nisam očekivala da će grad biti toliko lijep, a ljudi tako ljubazni prema nama. Tete Iva i Brigita su bile jako dobre i trudile su se da nam bude lijepo. Hvala im. Put koji nikad neću zaboraviti, dodala je Danijela. Ani je ovo bio prvi posjet izvan granica Lijepe naše. – Prekrasno. Ovo je moj prvi posjet izvan granica Hrvatske. Bila sam jako uzbuđena i sretna prije puta i čitavo vrijeme tamo. Vidjela sam puno toga čega u Osijeku nema, puno zanimljivih i drukčijih stvari. Stekla sam nova iskustva i puno toga naučila. Ovaj put je nešto što ću pamtiti kroz život, rekla je Ana.

Centar za pružanje usluga u zajednici Klasje Osijek skrbi o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi već 149. godina. Drugi je to najstariji dom u Hrvatskoj, a trenutno skrbi o 130 djece i mladih u dobi od 0-21 godine, želeći im omogućiti i pružiti život što sličniji onome koji žive djeca u obiteljima.

- Oglas -